Znanstvena analiza stanja Livanjskog polja

Izvor: Wikipedia

ZATEČENO STANJE U LIVANJSKOM POLJU

Utjecaj pretjeranog iskorištavanja vodnih resursa i treseta na ekološki status Livanjskog polja

Istraživanje je provedeno od strane Instituta za hidrotehniku iz Sarajeva a financijska sredstva osigurao je UNDP, projekt realiziran pod naslovom „Integriranje kraških tresetišta u ključne ekonomske sektore“.

Livanjsko polje je najveće kraško polje u Bosni i Hercegovini i jedno od najvećih u svijetu. Od 2008. godine ovo polje je upisano u Ramsarsku listu močvara od međunarodnog značaja.

Livanjsku paleo-depresiju u geološkoj prošlosti je ispunjavalo jezero, koje se kroz daljnju transformaciju sedimentira – zasipa taloženjem materijala sapranog sa padina, nakon  čega se izdvajaju tri manja plitka jezera, na lokacijama Ždralovac, Jagme i Buško blato.

Tresetišta Ždralovac i Jagme formirana su na neogenim nepropusnim sedimentima, što je bilo odlučujuće za njihovu daljnju evoluciju, odnosno stvaranje tresetišta, dok se na području Buškog blata ne formira tresetište već samo močvara .

Njihov nastanak i održanje je u vezi sa postojanjem nepropusne podloge i poplava koje se u prirodnim uslovima događaju svake godine na oba ova tresetišta. Poplave su prisutne i danas na području Ždralovca, gdje srednji godišnji dotok u tresetište iznosi Qsr = 1,86 m³/s (EPZ i ostali, 2006). Opstanak Ždralovca treba zahvaliti pred ponorskoj retenciji koja se svake godine formira na području Kazanci, a to se i danas događa.

Na prostoru Jagme poplave su vještački spriječene, izgradnjom odvodnih kanala u okviru hidro-energetskog sustvaa Orlovac. Iako su Jagme locirane u zoni utjecaja jedinih stalnih vodotoka u Livanjskom polju (slika 1), koji imaju srednji godišnji protok Qsr = 12,3 m³/s, prestanak plavljenja tog područja uzrokovao je konačni nestanak tresetišta.

Slika 1: Lokacija područja – tresetište Ždralovac, Jagme i močvare sada jezera Buško blato

Na području močvare i tresetišta Ždralovac u proteklih četrdesetak godina veoma se intenzivno odvijaju radovi na eksploataciji treseta, u jednom dijelu tresetišta, dok su u drugom dijelu izvedene melioracije u cilju pretvaranja u poljoprivredno zemljište. Izmjene u režimu podzemnih voda na ovom području analizirane su usporedbom raspoloživih historijskih podataka sa najnovijim podacima prikupljenim u periodu 2011-2012. godina.

Kao nulto stanje za usporedbu uzeti su podaci iz 1960-tih godina, kada na području Ždralovca nije bilo gotovo nikakvih ljudskih aktivnosti ( karta na slici 2).

Slika 2: Područje močvare Ždralovca prije značajnijih ljudskih aktivnosti
(tokom 1960-tih godina)

Na tresetištu Ždralovac nije vršena eksploatacija treseta, a sekundarni kanali još uvijek nisu bili izvedeni (slika 2). Ovakvo stanje trajalo je do početka 1970-tih godina, kada je otpočela eksploatacija treseta i kada je izgrađen odvodno kanal Ždralovac-Kazanci na ovom području. Na slici 3., jasno se vidi započeta eksploatacija sa izgrađenim odvodnim kanalom

Slika 3. Područje močvare  Ždralovac tokom 1970-tih godina početak eksploatacije treseta

Isti prostor na karti razmjere 1 :25000 prikazan je i na slici 4, sa sadašnjim stanjem eksploatacije i izgrađenom kanalskom mrežom. Takva mreže kanala u stanju je veoma brzo evakuirati sve vode koje u proljeće plave područje Ždralovca zbog formiranja pred-ponorske retencije Kazanci. Ovakav način eksploatacije nezaustavljivo uništava močvaru i pitanje je vremena kada će ona potpuno nestati. Zbog deficita voda na području Ždralovca se događaju požari, nakon čega se supstituira i barska vegetacija, drvenastim rastinjem, što reducira razvoj trske od koje u osnovi na ovom tresetištu i nastaje treset.

Slika 4.  Područje močvare Ždralovac tokom istraživanja provedenih 2011-2012.godine. izgled tresetišta Ždralovac sa izgrađenom mrežom kanala za odvodnju u cilju eksploatacije treseta i sadnje poljoprivrednih kultura

Područje centralnog dijela Livanjskog polja prostor „Jagme“ na kome je u prošlosti postojala jedna od tri močvare koje su tu egzistirale, pod snažnim je pritiskom intenzivnog ljudskog djelovanja. Devastacija započinje još u vrijeme Austrougarskog perioda, kada se zbog unaprjeđivanja poljoprivrede, na ovom području, izvodi sustav kanala putem koga se evakuiraju vode sa šireg područja Jagmi.

Istovremeno se čiste i uređuju ponorske zone na području cijelog Livanjskog polja, kao i Čajićka ponorska zona preko koje se dominantno vršila evakuacija voda iz centralnog dijela sa prostora Jagme.

Zbog ograničene propusnosti, postojećih ponorskih zona, područje Jagmi, u prošlosti plavljeno je svake godine, i voda se zadržavala u polju do u kasno proljeće. Takav režim velikih voda vrlo često je ugrožavao proizvodnju na poljoprivrednim površinama.

Naime, poplave u polju su se i dalje događale, upravo zbog velikih voda vodotoka Sturbe Žabljaka i Bistrice, koji su jedini stalni vodotoci u Livanjskom polju, i koji čine rijeku Plovuću.  Zahvaljujući tome, u tom periodu, močvara Jagme još uvijek se održavala u relativno dobrom stanju. Ozbiljna devastacija nastaje, nakon izgradnje hidro-energetskog sustava Orlovac I faza, kada se izgrađenim tzv. energetskim kanalima vode stalnih vodotoka zahvaćaju za potrebu energetskog korištenja na HE Orlovac u R. Hrvatskoj i stvara značajan deficit voda na području Jagmi.

Iako je na prostoru Jagmi, bio izgrađen kanalski sustav još 1888. godine, nije bio riješen način zaštite od plavljenja velikim vodama. Naime, s obzirom na  ograničenu propusnu moć Čajićke ponorske zone, kroz koju se nisu mogle evakuirati sve pojavljene velike vode na tom dijelu Livanjskog polja kratkom vremenskom periopdu.

Melioracijski  sustav za odvodnju voda, izgrađen za vrijeme Austrougarske, pored odvodnjavanja tog područja, na kanalima višeg reda, imao je ugrađene ustave koje su  omogućavale da se u sušnom dijelu godine blokira otjecanje s tog područja, kako bi se nivoi u kanalima održali na razini koja omogućava kapilarno vlaženje barskih biljaka kao i poljoprivrednih usijeva. Pored toga kanalom Sturba-Table, koji je također dio tog Austrougarskog sustava, omogućeno je da se  voda iz r. Sturbe u sušnom dijelu godine dovedu, na područje Jagme, kada nivoi vode u kanalima opadnu, ispod razine, sa koje nije bilo moguće kapilarno vlaženje. Trenutno takve ustave ne postoje i nije moguća zadržavanje vode u kanalima, kako bi se omogućilo, nesmetan razvoj barske vegetacije a i zasijanih usjeva, s obzirom da se sva voda kanalskom mrežom evakuira u energetske kanale.

Nakon  izgradnje spomenutog kanalskog sustava (iz 1888. godine), omogućena je nešto intenzivnija poljoprivredna proizvodnja. Međutim,  istovremeno zbog narušavanja prirodne bilance voda u tom dijelu polja, započinje značajnija devastacija močvare i tresetišta Jagme, koja se finalizira realizacijom kanalskog sustava napravljenog u okviru izgradnje I faze HE Orlovac.

Naime, izgradnjom  energetskih kanala omogućava se evakuacija velikih količina voda sa ovog područja, prema retenziji Lipa i akumulaciji Buško blato. S obzirom na značajan vremenski period, održavanja neprirodnog režima voda, u sadašnjem trenutku na tom prostoru mogu se zapaziti samo tragovi  močvare, koji svakodnevno sve više nestaju. Posljedica je to činjenice da više nije moguće upravljati kanalskim sustavom na naprijed opisani način i održati koliko toliko pozitivnim bilans voda na tom prostoru.  Na  melioriranom području, su 80-tih godina, bili urađeni projekti rekonstrukcije kanalskog sustava, ali nikada nije u cijelosti došlo do njihove realizacije.

Slika 5. Kanalski sustav projektiran  ali u cijelosti ne realiziran u okviru gradnje I faze HE Orlovac (preuzeto iz Glavnog projekta kanalsle mreže na području Jagme)         

U okviru realizacije I faze HE Orlovac, pored glavne kanalske mreže, takozvanih energetskih kanala u koje spadaju kanali: „Drinovac, „Kablić“, „Jagme“, „Plovuća Brda“, te kanal „Brda-Lipa“ (slika 5), za odvođenje voda do retencije Lipa i akumulacije Buško blato sa područja Jagmi, projektirana je i kanalska mreža za odvodnju unutrašnjih, voda kao i regulacija vodotoka Bistrica, Žabljak i Sturba. Regulacijom korita ovih vodotoka trebalo se spriječiti plavljenje ovog područja spoljnjim vodama, (odnosno plavljenje vodama koje se iz korita ovih vodotoka mogu izliti prije ulaska u meliraciono područje), kao i za prihvat unutrašnjih voda sa meliracionog područja koje hipsometrijski gravitira prema koritima spomenutih vodotoka slika 5.

Ovaj projekt samo je djelomično realiziran. Izgradnjom ovih kanala bilo bi omogućeno održivo upravljanje režimom voda u ekološki osjetljivom području močvare, koja je praktično nestala zahvaljujući nekontroliranim narušavanjem prirodne bilance voda.

II faza sistema HE Orlovac nije realizirana, a trebalo je da „uredi“ (devastira) režim u sjeverozapadnom dijelu polja, te izvrši isušivanje i melioraciju prostora Ždralovca, na kome se  također nalazi tresetište, koje još uvijek ima neka obilježja  močvare, ali se svakodnevnom prirodno neodrživom eksploatacijom sve više uništava.

I pored poplava, koje se događaju svake godine, tokom ljetnih mjeseci, u najvećem dijelu Livanjskog polja nema vode za navodnjavanje, pa čak ni za piće dok nije izgrađen vodovodni prsten oko polja koji trenutno snabdijeva svo stanovništvo koje živi na tom području. Sagledavanje ukupne problematike, neujednačenog vodnog režima u Livanjskom polju, nameće se zaključak, da je za efikasno upravljanje vodama neophodno izvršiti akumuliranje-skladištenje velikih voda, a zatim ih planski i održivo koristiti u sušnom periodu.

Slika 6. Slijeganje treseta ostaci ustave i mosta preko kanala izgrađenog u vrijeme Austrougarske – širi rejon Grboreza

U uvjetima izgrađenog sustva HE Orlovac, akumuliranje velikih voda, trebalo je biti riješeno. Međutim potrebno je uspostaviti sustav upravljanja vodama, kojim će se osigurati njihovo korištenje i za druge potrebe, osim energetskog, kako je to zapravo i pedviđeno osnovnim konceptom projekta HE Orlovac, i kako je propisano vodnom dozvolom izdanom za izgradnju HE Orlovac. Potrebno je riješiti pitanja navodnjavanja tog područja što je obaveza iz dodjeljene vodne dozvole za HE Orlovac.

Posljedice pretjeranog odvodnjavanja područja Jagmi jeste slijeganje treseta i njegovo nestajanje. Na slici 6, data je fotografija betonskog objekta koji je zapravo most na kanalu izgrađenom još za vrijeme Austrougarske, i koji je sada na površini terena, s obzirom da se tlo oko njega sleglo za cca 2 m.

Potrebno je naglasiti i problem zbrinjavanja otpadnih voda u Livanjskom polju. Naime, zbog samog karaktera evakuacije površinskih voda iz polja, koja je, kao što je već rečeno, u prirodnom stanju, moguća samo putem ponora. Nakon izgradnje sustava HE Orlovac, evakuacija otpadnih voda zajedno sa vodama površinskih vodotoka, se odvija i kroz tlačni tunel prema rijeci Cetini. U sadašnjim okolnostima, otpadne vode iz urbane zone grada, ispuštaju se u vodotoke Bistricu i Sturbu, koje otiču prema akumulacijama Lipa i Buško jezero.

Prema raspoloživim podacima, trenutno se ne vrši prečišćavanje ni komunalnih ni industrijskih otpadnih voda. Stoga  bi dobro bilo, za što se već pojavila ideja, da se kao tercijarni tretman otpadnih voda iz naselja, iskoristi prostor nekadašnje močvare Jagme, u dijelu u kojem se još uvijek može naći treset. Tu bi se  uredio prostor za formiranje lagune sa zasađenim barskim biljem, što bi na neki način  bio  začetak i nove močvare koja bi mogla egzistirati reuspostavom odgovarajućeg hidrološkog režima, pogodnog za njen održivi razvoj

Često plavljenje Livanjskog polja riješeno je u njegovom centralnom i jugoistočnom dijelu, dok se u sjeverozapadnom dijelu (područje Ždralovca) još uvijek događa vrlo izraženo plavljenje skoro svake godine. S tim u vezi, osnovni zadatak analize upravljanja vodnim resursima jeste:

  • Identifikacija hidrološkog režima, stalnih vodnih pojava, u centralnom dijelu Livanjskog polja, prije i nakon izgradnje sustava HE Orlovac.
  • Smanjenje šteta prouzrokovanih neselektivnim načinom upravljanja vodama na ovom području-osvrt na skoro potpuno devastiran kanalski sustav, melioracionog područja Jagme, kojim se u sadašnjim okolnostima ne može upravljati ;
  • Upravljanje vodama u skladu sa potrebama za revitalizaciju osmišljenog projekta navodnjavanja centralnog dijela Livanjskog polja i revitalizaciju močvare -„embriona“, koja bi se mogla koristiti i za tercijarni tretman sanitarnih otpadnih voda, ali uz predhodnu revitalizaciju objekata (ustava) na kanalima za odvodnju voda sa melioracijskog područja.  

Pravilnim sagledavanjem svega navedenog stiče se osnova za osmišljavanje načina upravljanja vodama na ovom području, te upućivanje zahtijeva nadležnim organima za učešće u naporima da se devastirani sustav revitalizira. Odnosno da se dodatno ulože napori za obnovu, održavanje i korištenje, objekata u funkciji navodnjavanja, odnosno zaštite biološke raznolikosti na prostoru tresetišta-močvare „Jagme“, ali i Ždralovac. Ovo se može ostvariti, stavljanjem u funkciju davno projektirani sustava odvodnje i navodnjavanja centralnog dijela Livanjskog polja, izgrađen u okviru realizacije I faze HE Orlovac, koji je trenutno u funkciji samo prikupljanja i odvođenje voda prema  energetskim kanalima. Odnosno sa krajnjim ciljem da korištenje predmetnog prostora i resursa bude višenamjensko kao što je projekt u osnovi i bio osmišljen.

Rezultati dosadašnjeg upravljanja vodama na tresetištu Ždralovac najočitije se vide na slici 4, a na tresetištu Jagme na slici 6.

Literatura:

IHGF, „Integriranje smjernica za zaštitu kraških tresetišta u ključne ekonomske sektore“, Upravljanje vodnim resursima, eksploatacija treseta i rehabilitacija tresetišta. Projekt financiran od strane UNDP-a,  Institut za hidrotehnniku Građevinskog fakulteta u Sarajevo 2013,

Ćerić, A., Lukovac, N., Zerem, N. (2011). Upravljanje vodnim režimom Livanjskog polja u cilju restauriranja močvare i zaštite biološke raznolikosti. Zbornik 5. Hrvatske konferencije o vodama s međunarodnim sudjelovanjem“Hrvatske vode pred izazovom klimatskih promjena“, str. 803-813. Opatija, Hrvatska, 18-21.05.2011. godine.

IHGF, ENOVA (2013). Hidrološka i ekološka studija Livanjskog polja. Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Enova d.o.o. Sarajevo.

ćerić, A., Zerem N., Promjena režima podzemnih voda u tresetištu Ždralovac kao posljedica odvodnjavanja

         močvare zbog eksploatacije treseta. Zbornik radova- Akademija nauka BiH, Sarajevo 2014.godine

WWF Adria Livno, N. Zerem, Hidrološki režim u centralnom dijelu Livanjskog polja područje  Jagmi

            prijedlog revitalizacije i program monitoringa – zatečeno stanje, Livno 2017/2018