Umirovljen kardinal Puljić

 

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 7. prosinca 1990. vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom.Imenovanje banjolučkog svećenika Vinka Puljića bilo je veliko iznenađenje za svećenike Vrhbosanske nadbiskupije koja je te godine očekivala imenovanje novoga nadbiskupa nakon umirovljenja dotadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa Marka Jozinovića. Za biskupa ga zaredio rimski biskup Ivan Pavao II. u Rimu, 6. siječnja 1991. Ustoličen je za nadbiskupa metropolita u sarajevskoj katedrali, 19. siječnja 1991.Za geslo uzima riječi: Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi, čime želi istaknuti svoju pobožnost BDM. No, nedugo nakon imenovanja u Bosni i Hercegovini počinje krvavi rat.

Papa Ivan Pavao II. uvrstio je nadbiskupa Vinka Puljića u Zbor kardinala svete Rimske crkve na konzistoriju održanom 26. studenoga iste godine. Dodijeljena mu je naslovna crkva Svete Klare (tal. Santa Chiara a Vigna Clara).Taj čin shvaćen je kao simbolični znak blizine Svetoga oca s katolicima i drugim žrtvama rata u BiH.Kao jedan od kardinala izbornika sudjelovao je na konklavama 2005. i 2013., kada je za nasljednika Ivana Pavla II. 2005. izabran Benedikt XVI., a za njegova nasljednika 2013. papa Franjo. Vinko Puljić ni prvi ni drugi put nije bio među isticanim kandidatima za novoga papu.

Kardinal Puljić je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini zajedno s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom tražio od Rima osnivanje zasebne Biskupske konferencije BiH.Od 1995. do ožujka 2002. bio je prvi put predsjednik Biskupske konferencije BiH.Ponovno je predsjednik BK BiH od 2005. do 2010. Treći put je 2015. izabran za predsjednika BK BiH, čiju dužnost je obavljao do 2022. godine. Službu predsjednika vršio je jedino još banjolučki biskup Franjo Komarica.

Dana 29. siječnja 2022. godine papa Franjo prihvatio je odreknuće pastoralnog upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom kardinala Vinka Puljića, te ga je tom prilikom umirovio. Njega je na čelu Vrhbosanske nadbiskupije naslijedio dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić. Vijest je istovremeno, točno u podne, objavljena u Vatikanu i Sarajevu.