Home > Magazin > Treba li Severini vratiti dijete?

Treba li Severini vratiti dijete?

Već tri dana slučaj skrbništva nad sinom Severine Vučković i poduzetnika Milana Popovića ne prestaje puniti medijske stupce.

Nakon niza reakcija najistaknutijih ličnosti iz politike, sudstva, kulture i estrade, danas je reagirao sudac Vrhovnog suda Željko Šarić koji je predsjedao sudskim vijećem koje je potpisalo odluku kojom se kida presuda Županijskog suda u Splitu i skrbništvo nad maloljetnim djetetom pjevačice Severine vraća ocu djeteta.

U priopćenju navodi kako je jedna stranka u postupku (Severina Vučković) “tendencioznim prezentiranjem predmet učinila kontroverznim!, iako on to po svom pravnom sadržaju zapravo nije, javlja Jutarnji list.

– Smatramo potrebnim radi boljeg razumijevanja uputiti ovo priopćenje onome dijelu javnosti koji je zadržao sposobnost ovaj slučaj promatrati pošteno i objektivno, navodi sudac Šarić.

– Rješenje se u svome bitnom dijelu odnosi na tumačenje i primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) koje uređuju način izvođenja dokaza vještačenjem (čl. 260. i 261.), a tim odredbama potpuno je jasno uređeno da se nalaz i mišljenje vještaka iznosi usmeno na raspravi, a može se podnijeti i pismeno prije rasprave.

– Nije propisana obveza stranaka da se o nalazu i mišljenju izjašnjavaju prije rasprave, niti da pitanja koja namjeravaju postaviti vještaku dostavljaju sudu i vještacima prije rasprave.Dakle, nalaz i mišljenje moraju biti podvrgnuti kontradiktornome postupku na raspravi na kojoj vještaci odgovaraju na pitanja stranaka, bez obzira na to jesu li nalaz i mišljenje podneseni prije rasprave.Ova obveza vještaka nije isprazna formalnost, kako se tvrdi u dijelu neupućene javnosti, jer je cilj takvoga postupanja otklanjanje dvojbi i prigovora koje u odnosu na nalaz i mišljenje imaju stranke i sud, dakle, potpuno i pravilno utvrditi odlučne činjenice. Drugostupanjski je sud u ovome slučaju postupio suprotno navedenim pravilima.

U praksi sudova moguće je pronaći slučajeve različitoga postupanja u izvođenju vještačenje (kao i u mnogim drugim pravnim pitanjima), međutim, jedini zakonit način postupanja je onaj kako je izneseno u, za dio javnosti spornoj, odluci VSRH.

Ako je mišljenje vještaka sudu nejasno (u cijelosti ili djelomično), što u konkretnome slučaju iznosi drugostupanjski sud u svojoj presudi, takve nejasnoće nije moguće ignorirati selektivnim korištenjem jasnih dijelova nalaza i mišljenja, već se ti nedostaci otklanjaju ponovnim saslušanjem istih vještaka ili mišljenjem drugim vještaka (čl. 261. st. 3. ZPP), čak i onda kada stranke nemaju prigovora.

U konkretnome slučaju drugostupanjski sud je selektivno koristio one dijelove i mišljenja koji su se uklapali u teze o roditeljskim kompetencijama Severine Vučković. Nejasni dijelovi su zanemareni iako je propisano da nejasnoće treba otkloniti (ne ignorirati) saslušanjem istih ili drugih vještaka. Prema tome, ozbiljnom pravnom analizom nije moguće s uspjehom osporavati zakonitost shvaćanja iznesenih u rješenju VSRH.

U poplavi pseudopravnih komentara pojavljuje se i informacija o navodnoj suprotnosti rješenja VSRH sa shvaćanjem iznesenim u odluci Ustavnog suda RH, iako ta odluka ne sadrži nikakvo shvaćanje o zakonitosti postupanja sudova u tome predmetu već se odnosi na pravno pitanje povrede ustavnoga prava na pravično suđenje prilikom izvođenja vještačenja u tome postupku.

Činjenično i pravno stanje predmeta na koji se odnosi odluka Ustavnog suda RH nije podudarno sa stanjem u ovome predmetu. Odluka Ustavnog suda RH ne sadrži nikakvo opće pravno shvaćanje, a treba dodati i to da pravna shvaćanja iznesena u odlukama Ustavnog suda RH pravno obvezuju isključivo u predmetu na koji se izravno odnose (Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH).Sve one koji smatraju da odluka VSRH nije u „najboljem interesu djeteta“ pitamo je li u bilo kakvom interesu djeteta da se odluka o roditeljskoj skrbi temelji, između ostaloga, na vještačenju o roditeljskim kompetencijama koje je opterećeno sumnjom da su nalaz i mišljenje nastali pod zakulisnim pritiscima oba roditelja na što upućuju javna priopćenja same Severine Vučković, koja obavještava javnost o svome diskretnom susretu s vještakom Vladimirom Grošićem u Maksimirskome parku, izvan postupka vještačenja, a u njegovome tijeku, u čemu podupiratelji Severine Vučković ne vide nikakav problem. Treba obratiti pažnju i na izjave vještaka Grošića o pritiscima koji su na njega navodno vršili Severina Vučković i Milan Popović putem izvjesnoga Redžepija.

Smatramo da je u interesu djeteta da se zaključci o roditeljskim kompetencijama, ako se utvrđuju na temelju vještačenja, zasnivaju na vještačenju koje neće biti opterećeno ozbiljnim sumnjama u objektivnost vještačenja, a to vještačenje treba izvesti prema pravilima propisanima jasnim odredbama ZPP-a, kako je prethodno izloženo, a ne selektivnom uporabom suspektnog vještačenja.

Na teze o djetetu kao žrtvi sustava treba reći da, iako razumijemo potrebu da se radi stabilne organizacije života djeteta odnosi s roditeljima urede sudskom odlukom, naglašavamo da primarni uzrok konflikta lojalnosti i ostalih frustracija djeteta, kako je to vidljivo iz sudskoga spisa, nije sudski postupak već loši odnosi roditelja koji nisu uspjeli na civilizirani način urediti odnose nakon prestanka njihove veze. Nema indikacija da će njihovi odnosi biti bolji nakon okončanja ovoga postupka, bez obzira na njegov ishod. Za ovaj problem pravni poredak rješenja nema, zaključuje sudac Vrhovnog suda Šarić.