Tko je Marissa Karača? Upoznajte livanjsku mladu književnicu

Ne tako davno, bili smo na promociji njezine prve knjige. Ako ste propustili, na ovomu linku možete pogledati kako je to izgledalo, a onima koji su prisustvovali događaju vjerujemo da taj dan nije ostao u “bluru”.

Čitanjem knjige “Blur na stvarnost”, definitivno će vaše tijelo prožeti najistančaniji  trnci emocija. Ljubav, bol, tuga, strah… Dok smo je čitali, a pritom želimo napomenuti da mišljenje nije subjektivne prirode, najveća tuga bila je šetnja kroz zadnje retke. A ono što nas veseli je uvjerenost da će nas Marissa još bezbroj puta izvesti u novu šetnju kroz ulicu riječi. Uistinu vjerujemo da uz bok može stajati najvećim književnim imenima.

Ukoliko želite obogatiti svoju kolekciju ovom knjigom, javite se Marissi na njezin Instagram profil.

 

Još jednom se zahvaljujemo Marissi što je pristala na intervju s nama, vjerujte nam, nećete požaliti. Upoznajte jednu mladu, divnu i perspektivnu osobu. Usuđujemo se reći da je njeno ime definicija fraze: “Na mladima svijet ostaje.” To nije samo dobro poznata floskula, Marissa je zaista nešto posebno.

Ja sam Marissa Karača, mlada sam književnica (19) i javnosti sam se predstavila s mojim prvijencem koji nosi naziv „Blur na stvarnost“. Po struci sam ekonomist, prva sam godina ekonomskog fakulteta na Sveučilištu u Mostaru, a pohađala sam Srednju ekonomsku školu u Livnu koja mi je na mom putu još uvijek velika potpora i moj drugi dom.

Marissa osim pisanja koje je njezina najveća strast, ima i druge hobije.

Koliko god nisam toliko dobar prijatelj s brojevima, bar ne onoliko koliko sam s riječima, ekonomija je ipak uz književnost moja najveća ljubav.  Smatram se svestranom osobom, na čelu s književnosti i ekonomijom, gajim zainteresiranost prema kuhanju i autima, posebice oldtimerima.

Kada netko s 19 godina napravi ogroman uspjeh, pogotovo u malenomu gradu kao što je Livno, ne možemo se ne zapitati, od kada pisanje ima značajniju ulogu u tvomu životu?

Ljubav prema pisanju rodila se s dvanaest godina kada sam „blurovala“ stvarnost kroz čitanje knjiga. Gotovo svaki dan bih posjećivala našu Gradsku knjižnicu i tražila nove, nepročitane naslove. Isprva su to bile knjige Mire Gavrana, Julijane Matanović i ostalih pisaca koji su se prilagodili dječjoj publici, a zatim je u moj život ušao Sergej Jesenjin kao najveća inspiracija i književni uzor.

Marissa, kako je sve počelo? Koje radove bi posebno izdvojila?

Svaki profesor jezika smatra da je za mlade ljude koji pišu, najbolja, takoreći „odskočna daska“ slanje tekstova na natječaje. Činjenica je da je svako kratko prozno djelo u mojoj knjizi poslano na određene natječaje. Izdvojila bih Literarni natječaj povodom Dana obrane Livna 2021. godine na kojem sam osvojila prvo mjesto za priču koja je već poznata javnosti – „Livno i ja“ , te 14. Međunarodni natječaj Iza proznih vrata za kratku priču „Zarobljeni snovi“ na kojem sam također osvojila prvo mjesto. Kao što sam rekla, obje priče i mnoštvo drugih našle su svoje mjesto u mojoj zb(i)rci. 🙂

Emocije su glavni “krivac” njezine inspiracije.

Ono što me neprekidno inspirira su emocije – snažna sila koju svaki čovjek nosi u sebi. One su pokretač svakoga od nas, ujutro nas bude, a navečer zaspimo s njima. Emocije su zapravo najveći blagoslov otisnut na svima nama i iz njihove jačine koju osobno ja intenzivno osjećam proizlazi moja inspiracija za pisanjem. Nadalje, spomenula sam da mi je književni uzor Sergej Jesenjin, najveći pjesnik svih vremena. U njegovoj poeziji nisam morala tragati da pronađem ono što moje biće osjeća, već sam se pronašla „na prvu“. Baš zato sam se potrudila da u mojoj poeziji i prozi svatko može pronaći dio sebe, mladi i stariji, žene i muškarci. Iz tog razloga neke priče napisane su iz muške perspektive, čime sam htjela pokazati da emocije, najprije ljubav, ne zna za spol, godine, rasu ili bilo koju drugu opredijeljenost.

Kažu da svi veliki ljudi za života trebaju objaviti barem jednu knjigu, Marissa je to ozbiljno shvatila, a vjerujemo da joj ovo nije posljednja. No, evo kako je izgledao sam, vjerujemo, mukotrpan proces.

Proces pisanja knjige započeo je bez plana, bez ideje o tomu da će se jednog dana iz mojih zapisanih misli roditi knjiga. Svoje misli, ideje, osvrte, priče počela sam zapisivati sa 16 godina. Sve bih to povezala s naslovom mog prvijenca „Blur na stvarnost“. Blur nosi značenje zamagljenosti, zamućenosti, koprene, magle. Upravo moja koprena na stvarnost u dobi od 16 bilo je pisanje. Mogu sa sigurnošću reći da je taj period za mene bio težak, a bijeg od svega što me u tom trenutku činilo tužnom i na neki način bespomoćnom bio je papir koji je trpio svaku tešku misao. Ipak, sve ono što čovjeka muči, puno je lakše zapisati nego izreći. Ideja o knjizi isprva je bila tiha. Razmišljala sam o tomu više kao o nekom snu, kako bi bilo lijepo… No, kad sam osvojila prvo mjesto na natječaju po drugi put, to je bio „okidač“ za pokretanje ideje u realizaciju. S tom idejom otišla sam ravnatelju Miroslavu Ćuriću, koji je moju ideju odmah podržao i rekao da je moj san moguće ostvariti. Upravo zbog toga i nekolicine drugih situacija sam izuzetno zahvalna mojoj srednjoj školi. Nakon razgovora s gospodinom Ćurićem, došla sam kući i mojoj majci Božici rekla: „Mama, ja želim objaviti knjigu.“ Tako je krenuo period u kojem sam dala 200% sebe kako bi moji zapisi dobili smislenu formu. Ono što me održalo u samom tom procesu objavljivanja knjige, koji je izuzetno slojevit, je upravo podrška najbližih. Bez te podrške, moja ideja ostala bi samo pusta želja, a napisana djela samo prazno slovo na papiru.

U jednomu dijelu knjige nailazimo na dio posvećen “Njemu”, o čemu se zapravo radi?

Dio koji nosi naziv „Njemu.“ posveta je o kojoj sam govorila javnosti, a može se usko povezati s predgovorom „Čitatelju…“. Naime, iz ženske perspektive sigurna sam da smo sve, prije ili kasnije, imale tu neku „ljubav“ koja je u suštini više lekcija nego ljubav. Period života u kojem smo tragale za sobom, preispitivale same sebe, svoje postupke i izgovorene riječi. Iako dio poezije nosi posvetu „Njemu“, a dio proze „Svima koji se pronađu“, vezano je upravo za to pisanje iz muške perspektive u dijelu proze. U poeziju sam satkala sve najdublje emocije mladog, ženskog bića, poredala ih, takoreći, kronološki (od sreće ka boli) kao suosjećanje sa svim djevojkama i ženama koje su, nažalost, bile povrijeđene na ovaj ili onaj način. Iz cijele te „teorije“ poručila bih samo da ni jedan prekrasan, divlji cvijet ne bi propupao da nije bilo kiše. „Poslije takve lekcije, ljubav ima onu pravu, istinsku i posebnu draž.” 

Foto: Livnovine

Što bi posebno izdvojila iz “Blura na stvarnost”?

S obzirom da u zbirci prevladava ljubavna tematika, izdvojila bih priče „Livno i ja“,priču koja govori o odlasku, priču „Lasta“ koja također govori o odlasku, točnije bijegu zlostavljane žene i navrh svega priču „Mojoj majci“ o kojoj naslov već dovoljno govori. Kada bih morala izdvojiti neku najdražu priču ili lirski zapis, uistinu ne bih mogla, s obzirom da je svaka stranica knjige, na sebi svojstven način, proživljena i u stvarnosti.

Možemo li uskoro očekivati novu knjigu?

Iz svega što sam do sada rekla po pitanju stvaranja knjige, možemo zaključiti da nisam osoba koja voli planirati. Volim sanjariti. Iako je naravno bolje planove graditi tko zna koliko unaprijed, ja volim isplanirati dan za danom. Djeluje sigurnije. U grubo, planovi za budućnost bili bi prioriteti poput obrazovanja i nastavak rada na sebi, gradnje zrele i stabilne ženske osobe. Što se tiče književnih planova, o tom bih bila tiho. 

Ne bih htjela ostati samo na jednoj knjizi s obzirom na odaziv javnosti, silnu podršku koju svakodnevno dobivam, a naročito ne želim da moj prvijenac bude i zadnji zbog samog osjećaja koji je nadvladao moje biće, a riječima je neopisiv. Ovo je pitanje koje i književnika
ostavlja bez riječi, a u knjizi na samom kraju kažem „ KRAJ – koji je tek početak“.

Brojni su sudjelovali i doprinijeli izdavanju ove knjige.

U knjizi sam u dijelu „Zahvale“ navela sve koji su sudjelovali u procesu realizacije, ali svakako bih, pored moje obitelji i Srednje ekonomske škole, istaknula i svog dizajnera, najboljeg prijatelja i vječnu podršku – Tannia Barria, poznatim pod umjetničkim imenom D.R. of Classic L. Tannio je svoju sposobnost dizajniranja savršeno pokazao u mojoj knjizi, ispunio svaku moju zamisao, korigirao ono što nije bilo ispravno, te uz zajednički dogovor u neprospavanim noćima koje smo provodili radeći na knjizi, s više od 1500 kilometara udaljenosti. Također, želim ovim putem pozdraviti cijelu grupu Classic L-a, koja je upoznata sa svakim mojim korakom na tom putu.
Uz Classic L, svakako želim neprestano zahvaljivati Narodnom sveučilištu koji su me prihvatili kao svoju, dali mi neprebrojivo mnogo savjeta, kao i Ogranak Matice hrvatske u Livnu.

Još nakon promocije, obećali smo našim čitateljima razgovor s tobom, a vjerujemo da sviju zanima kako je promocija izgledala iz tvoje perspektive? 

28. svibnja održala sam promociju svoje knjige u svom Livnu, u prostoriji kino dvorane Narodnog sveučilišta. Definitivno mogu reći da je ta subota bila najljepša u mom životu, dan koji mi je vječno urezan u srce. Promociji se odazvalo dosta velik broj ljudi, što iskreno nisam očekivala, a u samom programu sudjelovali su ravnatelj Miroslav Ćurić i dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske fra Ćiro Lovrić koji su dali uvodnu riječ, a promotori su bili Ana Papić, moja profesorica hrvatskog jezika iz osnovne škole, Suzana Ostojić, nastavnica engleskog jezika u Osnovnoj školi Lipnica i moja rodica koja je čak iz Tuzle došla kako bi mi svojim prisustvom uveličala taj dan, te putem videa crnogorski književnik Aleksandar Ćuković koji je ujedno i recenzent moje knjige. Sam program vodila je moja prijateljica Lota Dalić, a glazbena pratnja na gitari bila je Marija Tičinović. Ni u jednom trenutku nisam osjećala tremu, ali sam osjetila do tada nikad prisutne nalete emocija, od sreće do euforije. Trebalo mi je nekoliko dana da realiziram što se događalo proteklih mjeseci i na sam dan promocije. 

Poruka za naše čitatelje?

Vašim čitateljima bih poručila ono što kažem na kraju svakog javnog eksponiranja – „Čitajte, stvarajte i volite. Bez ljubavi ništa ne bi bilo moguće.“

Ovako smo mi ukrasili svoje ljeto. Mir i tišina, a negdje u pijesku, sa soli ispisani, morem pokriveni i školjkama ukrašeni, Marissini stihovi.

Foto: Livnovine
Foto: Livnovine

Marissi želimo puno sreće i uspjeha u njezinom školovanju, ali i u književnoj karijeri. Mi svoj primjerak knjige imamo na policama, a s razlogom je pri vrhu. Bliže zvijezdama, bliže snovima. Ne sumnjamo u njihovo ostvarenje.

Foto: Livnovine

Vaše,

Livnovine