Home > Svijet > Stavros je pjevati počeo slučajno, a najveću zaradu donijela mu je ‘Džuli’

Stavros je pjevati počeo slučajno, a najveću zaradu donijela mu je ‘Džuli’

Na ideju da postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. godine kada je s Doris Dragović snimio duet ”U tebe se neću zaljubiti” na ploči ”Željo moja”. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati duet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač.

Jedan od najomiljenijih domaćih glazbenika Jasmin Stavros napustio nas je u 69. godini života nakon borbe s rakom kostiju. Stavros je cijeli život u glazbi, a prije nego što je počeo pjevati bio je jedan od najboljih domaćih bubnjara.  Jasmin Stavros rođen je kao Milo Vasić 1.11.1954. godine u Splitu. Potječe iz glazbene obitelji. Pokojni otac je bio glazbenik, djed i brat su se bavili glazbom, a majka je pjevala u HNK-Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas).

Također je dvije godine išao na sate solo pjevanja kod profesorice Ristić u Splitu koja mu je impostirala glas i naučila ga tehnikama pjevanja i disanja koje su mu omogućile ovako dugu pjevačku karijeru. Od dvanaeste godine svirao je bubnjeve, a s 15 godina profesionalno svirao u brojnim splitskim sastavima: Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More.

Godine 1973. počinje otkrivati jazz glazbu, a od 1978. godine radi kao studijski bubnjar u Jugotonu (današnja Croatia records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugim glazbenicima. Najveći financijski uspjeh mu je donijela pjesma “Džuli”, koju je snimio s Danijelom.

80-ih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. Godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece, zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu. Prije odlaska u Ameriku svirao je 4 godine udaraljke u HNK, a dirigirali su mu: Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza, Bardeli, Papandopulo. Paralelno je snimao ploče svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić.

Na ideju das postane pjevač došao je igrom slučajnosti 1986. godine kada je s Doris Dragović snimio duet ”U tebe se neću zaljubiti” na ploči ”Željo moja”. Izvođač koji je trebao s Doris otpjevati duet nije došao, a preslušavši snimku Jasmin je shvatio da nije samo talentirani bubnjar nego i dobar pjevač, a kasnije će se ispostaviti i vrhunski zabavljač. Prvu ploču izdao je 1987. godine u suradnji s Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem. Ploča je prodana u preko 50000 primjeraka, a prvi veliki koncert ima devedesete u Lisinskom. Ploča ”Ljubio sam anđela” na kojoj je bio i hit “Umoran”, dosegnula je platinastu nakladu dok su uglavnom svi ostali albumi imali zlatnu tiražu. Kasnije su uslijedili veliki koncerti u Mariboru i Splitu na Gripama što je Stavrosa lansiralo u sam vrh glazbene scene na kojoj je poznat kao ”Kralj zabave”.

Kasnije je karijeru nastavio u suradnji s Tončijem Huljićem i Fedorom Boićem koji su uz Dujmića i Cvikića njegovi najvažniji suradnici. Osim pjevanja Jasmin Stavros bio je poznat i kao strastveni ribolovac i skijaš. Šest mjeseci provodio je na Korčuli, a ostatak godine u Zagrebu i zaseoku Kupeč dol kod Sv. Jane. Njegov sin Milo također je vrhunski bubnjar. Bio je par godina u Grazu na jazz akademiji  i par godina u Americi.  Također se bavi i produciranjem, aranžiranjem, autorskim radom (komponiranjem). Napravio je remix pjesme ”Umoran”, autor glazbe za pjesmu ”Kad zbrojim dva i dva”, a na zadnjoj pjesmi ”Doma je Amerika”, radio je aranžman i produkciju. Mlađi sin Krešimir bavio se trgovinom  a njegova žena Žarka dizajnom. Ona je i najzaslužnija za cjelokupni Jasminov izgled.

Novu autorsku suradnju ostvaruje 2012. sa Dušanom Bačićem koji uvodi novu svježinu velikim hitovima „Opala“ i „Ljubomorni ljudi“ po kojemu je i nazvan Stavrosov zadnji album koji je izašao 2013.

U studenom 2017. godine izdao je novi album „Duga je noć“ kojem je posvetio puno pažnje i pomno birao pjesme koje će se na njemu naći. U prilog tome  govori i podatak da su na albumu radili sve redom autori koji su iznjedrili mnoge hitove za niz drugih izvođača. Tako se na albumu „Duga je noć“ nalaze pjesme koje su napisali: Rajko Dujmić, Nenad Ninčević, Mario Mihaljević, Dušan Bačić, Hrvoje Buva, Fayo i Fedor Boić. Stavros je često u medijima govorio o svojim problemima s ovisnosti, ali i o vjeri.

Da, upao san u loše društvo, nisan ja toga tada bio ni svjestan. Ma nisu to bili neki veliki poroci. To san ja sve probao iz neke znatiželje, al‘ nisu meni tribale ni bolnice ni komune da se ja izliječim od ovisnosti. Nisu to bile ni neke teške droge. To je bila mladenačka ludost, zaboravimo to – rekao je Stavros koji se tih dana nerado prisjećao. Najveća podrška u svemu što je uslijedilo bila mu je supruga Žarka, a kada je govorio o njoj Stavros je posebno volio naglasiti da su sve do braka živjeli u predbračnoj čistoći.

– Nakon par godina smo se vjenčali. I bitno je reći da smo živjeli u predbračnoj čistoći. Nismo spavali prije braka. Danas je to, nažalost, rijetkost. Tada sam hodao s djevojkom koja je tako odgajana i živjela je vjeru i do prve bračne noći smo čekali – istaknuo je Stavros koji nije krio koliko mu je vjera značila u životu. Na misu je išao gotovo svakodnevno, a čim se ujutro probudio odmah je čitao Bibliju. 

– Puno stvari mi se dogodilo u životu baš uz tu krunicu. Žena i ja smo bili na moru, u našoj kući, svaki dan smo molili krunicu milosrdnog Isusa i u tri sata smo odlazili do jedne kapelice gdje je bio jedan teren ogromni. Kao da je to bila jedna Božja providnost, mi smo to našli, kupili, uredili, doveli u kulturu, napravili sebi kućicu od sedam tisuća kvadrata. Ta krunica je bila povezana s tom kućom koja nam danas deset puta više znači nego kuća kraj mora – otkrio je glazbenik ranije.

večernji list