Prisojanin Dražen Kutleša na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije

Činom Papinog prihvaćanja odreknuća od službe splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita zbog navršene kanonske dobi, od petka 13. svibnja, mons. Marin Barišić postao je umirovljeni nadbiskup, a dosadašnji koadjutor mons. Dražen Kutleša postao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit te je preuzeo upravu nadbiskupije, svečano je objavljeno u podne u splitskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Dujma.

„Danas, na dan Gospe Fatimske, vam objavljujem da sam primio vijest iz Apostolske nuncijature da je sveti otac papa Franjo današnjim danom prihvatio moje odreknuće od službe splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita zbog napunjene kanonske dobi. To znači da je od ovoga trenutka mons. Dražen Kutleša, dosadašnji nadbiskup koadjutor ipso facto postao splitsko-makarski nadbiskup i metropolit sa svim pravima i dužnostima dijecezanskog biskupa. Dujmov nasljedniče, nadbiskupe Dražene čestitam i Bog Vas poživio!“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uvodeći u svečanost te je simbolično predao biskupski pastirski štap nadbiskupu Kutleši. Predao mu je potom i druge biskupske insignije: biskupski prsni križ (nasljedni pektoral splitskih nadbiskupa kojega je prvi bio primio Kvirin Klemen Bonefačić kao dar krčkoga biskupa Mahnića) i nasljedni prsten. Istoga trenutka poslana je obavijest svim svećenicima, župama i samostanima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji o toj Papinoj odluci.

U svom govoru nadbiskup Barišić prisjetio se je svoga životnoga puta od rodnih Vidonja, preko školskih dana u Metkoviću, sjemenišnih dana u Dubrovniku i Splitu, studentskih dana u Rimu, svećeničke službe koju je obnašao kao odgojitelj i profesor bogoslova te kao župnik na Spinutu, do biskupske službe koju je obnašao skoro 30 godina, od čega 22 godine kao mjesni ordinarij. U toj prigodi zahvalio je dragom Bogu, obitelji, svojim predšasnicima nadbiskupima Frani Franiću i Anti Juriću, biskupima Splitske metropolije s kojima je surađivao, svim svojim suradnicima, ali i svima koji su se molili i mole se za njega.

„Zahvaljujem svim svojim suradnicima braći svećenicima, redovnicima, sestrama redovnicama i vjernim laicima koji su radili i rade u nadbiskupijskim ustanovama, a osobito u Nadbiskupskom ordinarijatu. S nekima sam surađivao više i dulje jer su bili moji prvi suradnici. Zahvaljujem mojim tajnicima, a prije svega generalnim vikarima. Hvala pastoralnim i sudskim vikarima, kancelarima, ekonomima, predstojnicima raznih ureda i ravnateljima Caritasa, kanonicima te posebno časnim sestrama koje su brinule za nas. Zahvaljujem mnogim vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, katehistima, mladima, članovima raznih crkvenih i molitvenih pokreta i zajednica, članovima pastoralnih i ekonomskih vijeća, sakristanima i ministrantima koje sam susretao na pohodima župama. Zahvaljujem svim vjernicima Splitsko-makarske nadbiskupije s kojima sam bio kršćanin, a za koje sam bio biskup na putu sinodalnog hoda – zajedništva, poslanja i sudjelovanja naše Splitsko-makarske nadbiskupije. Zahvaljujem tolikim anonimnim i ustrajnim osobama koje su se molile i mole se za mene. Kao nadbiskup sam se susretao i s mnogim osobama na svim razinama vlasti države i županije, gradova i općina, s nositeljima politike, znanosti, kulture, športa, gospodarstva, odgoja i obrazovanja, zdravstva, socijale, civilnog društva i medija koji su pratili život i rad naše splitsko-makarske Crkve. Zahvalan sam jer su mi pružili čast da im budem sugovornik.“

Mons. Barišić je uz zahvalu zatražio oproštenje ako je svojim mislima, riječima, djelima, propustima i postupcima koga povrijedio, dodavši da je osobno svima sve oprostio i zaboravio. Potom se obratio nadbiskupu Kutleši obećavši mu svoje poštovanje i poslušnost te ujedno i molitve kao što su nadbiskupi Franić i Jurić molili za njega.

„Obećavam Vam svoju suradnju ako Vam moja pomoć bude potrebna. Vi ste moj nasljednik na katedri splitsko-makarskih jednoć salonitanskih nadbiskupa, ali ste zapravo nasljednik svetoga Dujma moćnog nebeskog zaštitnika grada Splita i naše nadbiskupije kojega ćemo ubuduće moliti da Vas štiti dok upravljate ovom mjesnom Crkvom. Sam Krist je apostolskim naslijeđem položio na Vas ruke i povjerio Vam u svojoj providnosti da pasete njegovo stado. Isti Krist koji Vas je odabrao bit će s Vama dok budete u Njegovo ime propovijedali Radosnu vijest i naviještali kraljevstvo nebesko. A sve nas nazočne kao i one koji nas prate putem medija i sve vjernike naše nadbiskupije pozivam da se svakoga dana mole za Vas da biste bili nošeni od onih koje nosite“, kazao je nadbiskup Barišić.

Na kraju svoga govora iznio je planove za budućnost iz kojih proizlazi želja za molitvom, meditiranjem i hodočašćenjem u sveta mjesta. Budući da je iskreni navijač Hajduka istaknuo je da bi volio „opet otići na Poljud i slaviti Hajdukove naslove, nadamo se već ovoga mjeseca“. Svoj govor završio je čestitkom nadbiskupu Kutleši i molitvom da ga Bog po zagovoru svetoga Dujma čuva i blagoslovom prati.

Potom se nazočnima obratio splitsko-makarski nadbiskup Dražen Kutleša. Posluživši se koncilskim izričajem naglasio je da u Splitsko-makarsku nadbiskupiju dolazi kao „otac kojega je poslao Otac obitelji da upravlja njegovom obitelji“. Imajući pred očima primjer Dobroga pastira, koji nije došao biti služen, nego služiti i položiti svoj život za svoje ovce, kazao je da dolazi prednjačiti u služenju i zajedno s narodom „izgrađivati zajedništvo, ‚da po jedinstvu‘ u ovoj Dujmovoj Crkvi, ‚sve bude u skladu i obiluje na slavu Božju‘.“

Zahvalio je nadbiskupu Barišiću za dugogodišnje upravljanje Splitsko-makarskom nadbiskupijom kao i za suradnju u biskupstvu na razini Crkve u Hrvata. „Značajan dio svoje životne dobi nadbiskup Marin je ugradio u ovu, splitsko-makarsku nekoć salonitansku Crkvu, disao s njome, navijao s njome, te je s juga domovine širio prepoznatljivu gorljivost svoga puka u ljubavi prema Bogu i zemlji Hrvatskoj. S lakoćom je pristupao drugima i nastupao pred svima ohrabren, vjerujem, i vašom vjernošću te bratskom i vjerničkom podrškom. Osobno mu zahvaljujem jer me je primio kao sina i velikodušno uveo u život nadbiskupije.“