MUKE PRED RAMPOM “Živim u kavezu između Hrvatske i BiH, čim otvorim vrata zaustave me policajci”

Ovih dana navršit će se pet godina od početka jedne od najneobičnijih birokratskih zavrzlama u Hrvatskoj, s Milanom Mićom Vuletićem ni krivim ni dužnim u glavnoj ulozi.

Milan Miće Vuletić je 67-godišnji umirovljenik iz zaseoka Vuletići u Slivnu, u Imotskoj krajini. Hrvatski je državljanin, ima u Hrvatskoj legaliziranu kuću, potom veliku okućnicu, vrtove, vinograd, popratne objekte…, piše ‘Slobodna Dalmacija’.

Tamo gdje živi, a to je tik uz granicu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, živjeli su i njegovi preci. Još tamo 1910. staru kuću, gdje je sada nova Milanova, izgradio je njegov djed, a Vuletići s nadimkom Buronjići imali su onda i oko 44 tisuće četvornih metara nekretnina na tom dijelu Slivna.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Najbolji sagorjevač masti ikada! Zagarantirano gubite i preko 20kg mjesečno!

Milan je godinama u svojoj kući, na adresi Slivno 107, radio i kao ugostitelj, uz prijavljeni obrt u Imotskom.

Župna mu je crkva, kao i groblje, u Slivnu; voda mu vodovodom dolazi iz rijeke Vrljike iz Imotskog polja; poreze i pristojbe plaćao je Republici Hrvatskoj; njegova osobna iskaznica izdana je u Imotskom; svi njegovi dokumenti, kao i dokumenti njegove obitelji koja je s njim nekada stanovala, izdani su u hrvatskim institucijama u Imotskom.

I kada je Hrvatska početkom devedesetih postala samostalna država, ni metar od njegova velikog vrta postavljena je granična rampa. Postavljen je i pogranični pokretni objekt – kontejner u kojemu su uredovali hrvatski pogranični policajci i carinici. Ušla je Hrvatska 1. srpnja 2013. godine u Europsku uniju.

Nekih dva metra od Milanova vrta, a desetak metara prema istoku, već je teritorij susjedne Bosne i Hercegovine. Milan i njegova bliža rodbina, koja je živjela u njegovoj neposrednoj blizini, godinama su slobodno i bez problema komunicirali sa svijetom. Ako bi kretali put Slivna, Imotskog, Splita…, slobodno bi prolazili prometnicom prema zapadu.

Ako bi htjeli u susjednu Bosnu i Hercegovinu, najprije bi prošli kontrolu hrvatske policije i carine, a onda graničnih službi susjedne države. Tako i u povratku…

“I onda je došla 2016. godina”, počeo je svoju priču Milan Miće Vuletić. “Tamo s proljeća pozvan sam i ja i moja rodbina u Split da potpišemo dokument o prodaji ili darivanju naših vlastitih nekretnina kako bi se gradio novi prijelaz primjeren članici Europske unije. Moram napomenuti da su i prije 2016. dolazili geometri, mjerili, crtali, zapisivali…

Prilikom potpisivanja u Splitu, kada sam doznao gdje će biti novi prijelaz, pitao sam kako ću ja izlaziti u svijet iz svoje kuće. Rekli su da će za mene i moga brata, koji je imao kuću s druge strane prometnice, svega dvadesetak metara od moje, izgraditi pristupnu cestu od pedesetak metara kako bismo pored toga novoga graničnog prijelaza nesmetano, kao i prije, mogli odlaziti u Slivno, Imotski, Makarsku, Split…

Ali, tu su prometnicu izgradili bratu, a mene su ostavili u kavezu. Baš tako. Prema istoku, preko granice sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, mogu kao i svaki građanin uz prikaz osobne iskaznice i važećih dokumenata, ali i prema zapadu, otkako je izgrađen novi prijelaz tamo 2017., moram pokazati osobnu iskaznicu, kontroliraju mi automobil, pitaju ‘di ćeš, Milane, kud ćeš, Milane, jesi li cijepljen…’ i tako svaki put”, prenosi ‘Slobodna Dalmacija’ riječi Milana Vuletića.

“I dok moj brat deset metara s južne strane prijelaza lijepo zaobiđe granični prijelaz i kreće put zapada jer su mu izgradili nekoliko desetaka metara pristupne ceste, ja sa sjeverne strane prijelaza u ćimbuli, u kavezu!?”, priča Vuletić.

“Ni sam ne znam koliko sam ureda i institucija obišao tražeći da me oslobode ovih pograničnih nameta. Pa, ljudi moji, ja sam u Hrvatskoj i želim se slobodno kretati svojom zemljom i odlaziti u svijet…

Dao sam sve odvjetniku koji će lijepo tužiti državu, tražit ću ne samo izgradnju ceste od moje kuće, već i nadoknadu za pretrpljeni stres punih pet godina. I ako se oduži parnica, kako to u nas biva, onda ću morati građanskim neposluhom rješavati svoj slučaj. Mislio sam štrajkati glađu, ali neću, nisam kriv, netko mi je ovo namjestio”, prenosi ‘Slobodna Dalmacija‘.

Kompletnu priču o ovom neobičnom problemu, te odgovoru iz nadležnog ministarstva i što je o svemu rekao odvjetnik, možete pročitati OVDJE.