Piše: Mate Krolo, hrvatski branitelj iz Livna
KATARZA
Nedavno objavljena kolumna „Livno, je li te sramota“ imala je veliki odjek u javnosti, izazvala je snažne emocije i osjećaje žaljenja kod Livnjaka što nisu pogledali dokumentarno-igrani film o vukovarskim hrvatskim braniteljima „Glavu dole, ruke na leđa“.
Činjenica, da Livnjaci traže ponovno prikazivanje filma u meni je nastupilo olakšanje kao obnovljen osjećaj za dragocjenost života, nakon svih napetosti i emocionalnog pražnjenja nakon ogledanog filma.
Podrška mojih sugrađana i šire javnosti, budi nadu, kako u našim srcima još uvijek postoji ponos prema žrtvi gradu heroju, kako se ne bi zaboravila njihova žrtva, koji su u neljudskim uvjetima preživjeli strah, prijetnje, batinanja, izgladnjivanje i silovanja.
Agresija na Republiku Hrvatsku prouzročila je neizvjesnost o sudbini više tisuća zatočenih, nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja i civila. Napaćeni grad heroj je puno dao za neovisnu i samostalnu Republiku Hrvatsku, a zauzvrat, tako malo dobio od sviju nas.
Više od dva desetljeća dugu šutnju o sudbinama nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja i civila u Domovinskom ratu, odlučili su prekinuti branitelji snimanjem dokumentarno-igranog filma „Glavu dole, ruke na leđa“.
Snimanje filma sami su financirali bez pomoći Vlade Republike Hrvatske, kako bi otrgli od zaborava stradanja hrvatskih branitelja i civila u koncentracijskim logorima smrti u Srbiji, posebno, kako ne bi pala u zaborav još uvijek nepoznata sudbina 1.491 osobe, koje se vode kao nestale osobe. U sjećanja zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja i civila Vukovara urezale su se riječi jedne majke nestalog branitelja: „Samo da mi ga je naći, dostojno ga sahraniti, da znam gdje da palim svijeće, da znam reći djeci: evo tu je vaš otac, tu kleknite i pomolite se…“.
Vlada Republike Hrvatske nije izdvojila sredstva za snimanje filma „Glavu dole, ruke na leđa“, ali zato iz proračunskih sredstva izdašno financira snimanje filma „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ i njemu slične filmove, kao i tjednik “Novosti” s čijih se naslovnica grubo vrijeđaju vjerski osjećaji katoličkog stanovništva, čime se nekažnjeno širi netolerancija i mržnja prema Hrvatima i na taj način krši odredba o promicanju tolerancije.
Od smrti Franje Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske, sustavno se baca u zaborav domovinski rat, a branitelji ponižavaju i progone, iako bez njihove žrtve ne bi bilo neovisne i samostalne Republike Hrvatske. Danas, neki novi nama (ne)poznati ljudi su preuzeli vlast i u kratkom vremenu uspjeli su raseliti hrvatski narod i branitelje, pa ne čudi što žele u zaborav potisnuti veliku žrtvu zarobljenih vukovarskih hrvatskih branitelja
Predrag Mišić Peđa, zatočenik srpskih koncentracijskih logora smrti koji nije ustupio pred silom i zlom koje ih je snašlo u trenucima njihova zarobljavanja i odvođenja u logore smrti i jedan od protagonista filma „Glavu dole, ruke na leđa“, nakon saznanja o pozitivnim komentarima nakon objavljene priče o njihovim stradanjima u logorima smrti, izrazio je želju ponovno doći u Livno, kako bi Livnjaci ponovno pogledali film o stradanjima preživjelih hrvatskih branitelja i civila grada heroja Vukovara.
Pozivam hrvatske branitelje, političare, gospodarstvenike i ravnatelje srednjih škola u Livnu da pozovu učenike da pogledaju film „Glavu dole, ruke na leđa“, koji će biti ponovno prikazan u dvorani Narodnog sveučilišta u Livnu, u ponedjeljak, 29.04.2019., s početkom u 19:00 sati.
R.P.