Kada sam došao u Njemačku na birou su mi rekli: ‘Pa što radite ovdje?’

Josip Sakač (63) hrvatski je gospodarstvenik koji je na čelu obiteljske tvrtke Sakac Engineering Group u Duisburgu od njena osnutka 1996. godine. Tvrtka se bavi projektiranjem postrojenja u raznim sektorima. Može se pohvaliti kompetencijom koju temelji na dugogodišnjem iskustvu stečenom u brojnim ostvarenim projektima. Svakom projektu pristupaju predano te s mnogo truda i vještina.

– Trudimo se optimizirati svaki procesni korak tako da možemo reagirati na specifične zahtjeve nastale situacije u bilo kojem trenutku tijekom projekta. Cilj je imati kontrolu nad situacijom prije početka, na početku narudžbe i tijekom planiranja. Klasično mjerenje je prošlost i zamjenjuju ga tehnologije poput terestričkog 3D laserskog skeniranja ili fotogrametrijskog snimanja dronovima. Kod nas te metode nalaze svoju primjenu u snimanju stvarnosti nedovoljno dokumentiranih okruženja. Rezultat tih skeniranja je georeferencirani oblak točaka ili mreža za digitalnu 3D sliku okoliša. To čini početnu točku za inventar ili dokumentaciju izvedenog stanja. Registracija praćena obradom omogućuje tečnu integraciju BIM-a i generira tehničke proizvode kao što su 3D modeli, tlocrti i prikazi presjeka – objašnjava za Večernji list Josip Sakač. Josip Sakač rođen je u Kapeli Kalničkoj, u Varaždinskoj županiji. Studirao je u Zagrebu. Po struci je inženjer, a u Njemačku je došao 1987. godine. Njegova je supruga rođena u Njemačkoj, pa je i to presudilo dolasku.

– Moja supruga je Hrvatica, rođena je u Njemačkoj, ali je studirala filozofiju u Zagrebu, gdje smo se i upoznali i zaljubili, a poslije dobili troje djece – govori Josip Sakač, otac dvojice sinova i jedne kćeri. Obojica sinova završila su studij strojarstva i građevine, a kći Fakultet za menadžment u ugostiteljstvu i turizmu. Prije osnutka tvrtke, koja danas zapošljava 12 radnika, kaže, radio je “sve i svašta”.

– Bio sam šef gradilišta, radio u nekadašnjoj slovenskoj Hidromontaži. Nakon nekog vremena shvatio sam da to nije za mene. Sa suprugom sam došao u Njemačku i htio se baviti konstruiranjem projekata. No, problem je u to vrijeme u Njemačkoj bio to što su brojni inženjeri iz istočne Njemačke došli u zapadnu pa je bilo teško naći posao – govori Josip i prisjeća se anegdote iz 1990.godine.

– Prijavio sam se u ured za zapošljavanje jer sam mislio da mi oni mogu naći posao. Zaposlenik tog ureda koji me primio pogledao je moj životopis i komentirao: “Vi dosad niste bili bez posla.” Mislio sam kako je to pozitivno pa sam s ponosom rekao kako sam već radio dosta poslova, a onda mi je taj zaposlenik rekao rečenicu koja mi je i pomogla i odmogla. Rekao je: “Pa što radite ovdje, mi imamo 60 tisuća inženjera bez posla; vi ne znate njemački jezik, a želite posao inženjera. Idite tamo gdje ima posla!” Potom sam radio svašta, učio njemački jezik, naučio ga i otvorio svoju firmu. Počeci mi nisu bili laki, ali uspio sam – ponosan je Josip Sakač.

Iako je sve ove godine uspješan u svom poslu, pa čak ni pandemija koronavirusa nije previše utjecala na rad tvrtke, Sakač kaže kako mu je najbolji posao bio u jednoj tvrtki u Varaždinskim Toplicama, u kojoj je prije dolaska u Njemačku radio dvije i pol godine.

– Bilo je to najljepše radno mjesto. Radio sam na mjestu konstruktora, imao dobar tim, svi su me voljeli, uživao sam u poslu. Ali, nakon dvije i pol godine morao sam uzeti kredit kako bih kupio bicikl. Plaća nije bila baš dobra. I to je presudilo odlasku u Njemačku. Kad me danas upitaju zašto sam došao u Njemačku, u šali kažem: zbog bicikla.

vecernji.ba