Jeste li se ikada pitali kako izgledaju zatvori u BiH?

U Federaciji Bosne i Hercegovine se događalo da mnogi osuđenici, ubojice, izvršitelji teškh kaznenih djela, zbog pretrpanosti zatvora slobodno hodaju ulicama čekajući da se “pronađe” mjesto u zatvoru kako bi “odležali” svoje.

Federalni ministar pravde Mato Jozić za Faktor kaže da to više nije slučaj i da u zatvorima ima dovoljno mjesta za osuđenike. Dodaje kako je uveden i kućni zatvor s elektronskim nadzorom.

Jozić je govorio i o ciljevima kažnjavanja, ali i tome da li se osuđenici zbog komfora u zatvorima brzo vraćaju kaznenim djelima. Osvrnuo se i na plaćanje zatvorske kazne.

U kućnom zatvoru 144 osobe

– U kazneno-popravnim zavodima ima dovoljno mjesta za sve osuđene osobe. Ukupan smještajni kapacitet je predviđen za 2.260 osuđenih i pritvorenih osoba. Ukupan broj osuđenih i pritvorenih osoba koje se nalaze u zavodima u Federaciji BiH je 1.424, što ukazuje da ima više od 800 slobodnih mjesta za smještaj osuđenih i pritvorenih osoba.

U KPZ-u ZT Zenica gdje se smještaju izvršitelji najtežih kaznenih djela ima više od 500 slobodnih mjesta. Zakonom o dopunama kaznnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine uveden je kućni zatvor s elektronskim nadzorom, kao način izvršenja kazne zatvora. Trenutno kaznu kućnog zatvora izdržavaju 144 osuđene osobe – navodi Jozić.

Na pitanje portala Faktor.ba koliko se često ljudi odlučuju na ležanje u zatvoru umjesto plaćanja kazne za počinjeno djelo te koliko košta jedan dan u zatvoru Jozić odgovara:

– U zatvoru se mogu nalaziti samo osuđene osobe kojima je izrečena pravosnažna presuda suda. Upućivanje osuđenih osoba čini nadležni sud na čijem području osuđeni ima prebivalište, odnosno boravište. Zakonom je predviđeno da se kazna do jedne godine može zamijeniti novčanom kaznom. U tom slučaju svaki dan se zamjenjuje sa 100 KM – kaže.

Jesu li zatvori hoteli, teretana, čitanje…

Jozić se osvrnuo i na komentare koji se često mogu čuti u javnosti, od građana, kako su zatvori “hoteli” u kojima zatvorenici imaju sve pogodnosti, teretane, praćenje TV programa, čitanje knjiga, mogućnost i zarade, pa je konstatacija da se po odsluženju kazne brzo vraćaju kaznenim djelima, a samim tim i u zatvor.

– Osnovna svrha kažnjavanja je sprečavanje počinitelja da čini kaznena djela i njegov preodgoj i resocijalizacija tijekom boravka u zavodu. U sklopu navednog za svakog osuđenika se donosi plan i program postupanja koji sadrži stručno osposobljavanje, određivanje radne terapije prema potrebama i sposobnostima osuđenog, intenzitet individualnog rada, stupanj uključivanja u kulturne, sportske i druge slobodne aktivnosti – navodi Jozić i dodaje:

– Cilj je

njihova resocijalizacija kako bi se što bolje integrirali u društvenu zajednicu nakon izlaska iz zatvora. S druge strane, kada ne bi bilo tih planiranih aktivnosti, bila bi ugrožena osnovna ljudska prava osuđenih osoba. Ne smije se izgubiti iz vida činjenica da je osuđenim osobama uskraćena sloboda, odvojenost od obitelji kao i izloženost drugim deprivacijama (uskraćivanje) koje su uzrokovane samim boravkom u zavodu.

Angažiranje u pogonima, radionicama

Na pitanje postoje li sada mjere da se zatvorenici izvode na javne radove poput kopanja, sjetve, čišćenja gradova Jozić odgovara:

– Rad osuđenih osoba se u pravilu osigurava u gospodarskim jedinicama unutar zavoda. U praksi se osuđenici angažiraju u raznim pogonima, radionicima, poljoprivrednim ekonomijama, farmama, plastenicima, kao i u uslužnim djelatnostima unutar zavoda – zaključuje Jozić.