Intervju s fra Marijanom Karaulom povodom izlaska monografije “Župa Čuklić od postanka do danas”

Povodom izlaska iz tiska monografije “Župa Čuklić od postanka do danas” razgovarali smo sa urednikom, vjerujemo već svima dobro poznatim, fra Marijanom Karaulom. Za one koji ne znaju, fra Marijan Karaula Livnjak je rođen u Ljubunčiću, selu koje se nalazi nedaleko od Livna. Osim što je svećenik, fra Marijan se u svome životu bavio uređivanjem različitih publikacija i knjiga, pisanjem i fotografijom.

Prije svega, hvala vam što ste pristali na intervju za Livnovine. Možete li u kratkim crticama predstaviti sebe i svoje djelovanje?

Završivši Franjevačku teologiju u Sarajevu za svećenika sam 1982. ređen kao član franjevačke provincije Bosne Srebrene. Po svemu se tada činilo da ću, nakon ređenja, pastoralno djelovati na nekoj župi među hrvatskim katoličkim narodom u Bosni ili još konkretnije u svom livanjskom kraju.

No, umiješala se ona poznata izreka da „čovjek snuje a Bog određuje“!

Umjesto u pastoralu, ja sam manje više čitav svoj radni vijek proveo djelujući na području kulture, u medijima, u nakladništvu. Naime, jedan sam od onih bosanskih franjevaca koji su, kao članovi tadašnje Komisije za izdavaštvo pri Provincijalatu Bosne Srebrene, u jesen 1982. pokrenuli izlaženje revije Svjetlo riječi. Već te godine kooptiran sam u urednišvo revije i kasnije obnašao službe tehničkog urednika, glavnog urednika u dva maha te ravnatelja Medijskog centra Svjetlo riječi… Od službi koje sam u Provinciji također obnašao spomenut ću još samo da sam bio gvardijan samostana sv. Ante u Sarajevu, član uprave bosanske franjevačke provincije (definitor) te sedam godina zamjenik provincijala (provincijski vikar)…

Koja su Vaša dosadašnja djela?

To su ponajprije pisana djela: mnoštvo kraćih ili dužih vijesti, izvješća, reportaža, članaka i sl. objavljenih u reviji Svjetlu riječi ili u nekim drugim novinama i knjigama (zbornicima). Inicirao sam i priredio odnosno sam napisao dvadesetak po sadržaju većih ili manjih naslova knjiga. Za ovu prigodu možda je zanimljivo – uz najobimnije moje djelo Iskušenja Bosne Srebrene – izdvojiti samo one naslove koji tretiraju teme livanjskog samostanskog područja. Takve su, recimo, knjige: Knjiga bola (o stradanju Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata); Školske sestre franjevke u livanjskom kraju; Pro populo (o životu i djelu fra Lovre Karaule); Župa Vidoši (u povodu 150. obljetnice blagoslova vidoške župne crkve); dvije knjige o dvojici istaknutih livanjskih franjevaca: Fra Anđeo Luka Kaić (1894.-1983) i Fra Alojzije Ištuk – u službi zajednice; te monografije: Franjevački samostan u Livnu (prigodom 150. obljetnice samostana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu); Župa Ljubunčić; Župa Suho Polje i najnovija Župa Čuklić od postanka do danas.

Odakle crpite toliku nepresušnu inspiraciju?

Nikad mi nije nedostajalo inspiracije… Nedostajalo mi je samo vremena. Odavno sam u ovom poslu pa sam u pravom trenutku osjećao i prepoznavao kad bi bilo dobro i trebalo nešto učiniti.

Povodom 180. obljetnice župe Čuklić tiskana je monografija Župa Čuklić od postanka do danas. Budući da ste vi urednik, koja je bila vaša uloga?

Ideja da se uradi monografija o župi Čuklić također je moja. No kada sam krenuo da ideju ostvarim, imao sam dvojbu: raditi sam cijelu monografiju ili okupiti skupinu ljudi koji su voljni i znaju obraditi neku temu! Odlučio sam se za drugu opciju iako sam znao da ona nosi i određene poteškoće, kao što su: profesionalni poslovi onih koji prihvate obrađivati neku temu, obiteljske obveze i sl. Ali ta opcija obećaje i vjerojatnost kako će monografija biti kvalitetnija.

Mislim da nisam pogriješio u izboru! Poslovi koje sam ja, kao urednik, imao bili su: smisliti teme i pronaći ljude koji će ih obraditi; koordinirati njihov rad i poticati da se tekstovi na vrijeme dovrše; naći lektora i korektora; pobrinuti se za fotografije i ilustracije, naći odgovarajućeg grafičkog urednika i s njim surađivati pri grafičkom oblikovanju knjige; odobriti prijelom pročitavši još jednom sav sadržaj; sklopiti ugovor s tiskarom, odobriti tiskanje… Nisu to ni mali ni bezazleni poslovi, ali mi nije bilo prvi put da sam urednik jedne takve knjige i dao sam se na posao…

Neke dijelove ste i sami pisali, o čemu se zapravo radi?

U monografiji o župi Čuklić napisao sam tri teksta. Najopširniji i zacijelo najzahtjevniji bio je svakako pokušaj predstavljanja 180 godina postojanja župe.

“Napisao sam preko stotinu stranica teksta!”

Jer, nije to kratko razdoblje i puno se toga različitoga u župi događalo. Trebalo je to ukratko opisati i čitatelje na jednostavan način upoznati s najvažnijim datumima, osobama, događajima, poslovima, problemima, objektima i projektima župe itd.

Osim o povijesti župe, pisao sam i o odvijanju tri rata XX. stoljeća na području župe Čuklić odnosno o žrtvama tih ratova. Treći moj članak govori o migracijama ljudi čuklićke župe u XX. stoljeću, njihovu mukotrpnom traženju zaposlenja u komunističko vrijeme kako u domovini tako i u inozemstvu te njihovu nastojanju za poboljšanjem svoga životnog standarda u rodnom kraju.

Tko je uz vas sudjelovao u izradbi monografije?

Bila je to četa mala, ali vrijedna i odabrana, osobe s kojima ne surađujem prvi put. Autori tekstova su: dr. Dalibor Ballian iz Sarajeva i prof. Ruža Zubac – Ištuk iz Osijeka te naši vrijedni Livnjaci: Damir Tadić, Gordana Nakić, Ružica Barišić, Jela Duvnjak, Ivana Čačija, Snježana Tole i Ana Papić koja je lektorirala i korigirala tekstove te uradila kazalo osobnih imena. Da bi prijelom bio što bolji i ljepši, pobrinuo se vrsni grafički dizajner Miodrag Spasojević Štrika iz Sarajeva. I tiskara Suton iz Širokog Brijega sa svoje je strane učinila sve da knjiga bude kvalitetno otiskana i izgleda lijepo. Svima od srca zahvaljujem!

Koliko je trajala sama izradba?

Možda je izradba trajala duže vremena nego što inače treba vremena za ovakve nakladničke projekte. Neki su objektivni razlozi učinili da smo monografiju malo duže čekali, više od dvije godine! Ali, s pravom možemo reći, vrijedilo je čekati. Jer, župa Čuklić sada se može ponositi monografijom kakvu ima malo župa u Bosni i Hercegovini. Usuđujem se reći, pa i šire! Naravno, iskreno priznajem, i ova monografija je mogla biti drukčija, mogla je biti i bolja ali i lošija.

Jedno je sigurno: “Ona je sasvim solidan osnov da netko tko nije zadovoljan ovom napravi bolju i ljepšu monografiju!”

Budući da se knjiga sastoji od velikog broja fotografija, jesu li neke od njih vaše?

Crnobijele fotografije su uglavnom iz privatnog arhiva fra Bogdana Jolića i Arhiva Franjevačkog muzeja i galerije Gorica te nekih privatnih obiteljskih zbirki. Nekoliko fotografija iz zraka napravio je mladi fotograf Marko Rimac, a sve druge aktualne fotografije u boji su moje.

Imao sam sreću da sam neko vrijeme boravio u Čukliću i mogao iskoristiti izvanredne vremenske prigode koje livanjski kraj u svako doba dana, kao malo koji drugi kraj, nudi fotografima. Malo gdje je nebo tako modro i malo gdje nudi takvu igru oblaka, kao što je to u livanjskom kraju! Nisam to propustio te sam pravio fotografije i rano izjutra i kasno navečer… Itekako su mi dobro došle za ilustracije u monografiji!

Planirate li i u budućnosti raditi slične projekte?

Valja nam znati da o ovakvim projektima, o izradbi monografije neke župe, ne odlučuje samo jedan čovjek pa bio on ne znam tko. Mislim da mi u livanjskom kraju možemo biti vrlo zadovoljni onim što je, iz crkvene inicijative i perspektive, u zadnjih dvadesetak godina objavljeno o livanjskim župama i selima. No, posla ima još puno. Koliko je meni sada poznato, knjigu o sebi još nemaju samo župe Livno i Bila. Nadam se da će se netko prihvatiti i tog posla! A idu neke obljetnice tih župa, zgodna prigoda da se nešto učini!

Ovo su neke od čudesnih fra Marijanovih fotografija.

Fra Marijanu želimo puno sreće i uspjeha u njegovoj karijeri i nadamo se da ćemo imati još prilike za razgovor.

M.K./LivNOvine