Ikone livanjskoga sporta

Iako je Livno poznato po velikom broju uspješnih sportaša, mi smo za naše čitatelje pripremili jedan sažetak kao podsjetnik na one koji su nagradili svoje police medaljama, ali i one čije su police ne tako davno kovane, te vape za medaljama.

Možda su neka od ovih imena zaboravljena, pogotovo od mlađih generacija, ali zato smo mi tu da im barem na ovaj način odamo počast koju zaslužuju.

Ima tu svega, bivših, sadašnjih i onih budućih mladih nada koje pokazuju veliki potencijal i čije vrijeme tek dolazi. Neki od njih su rođeni Livnjaci, drugi su pak roditeljskom vezom povezani s Livnom. Bilo kako bilo, na našoj su listi pa počnimo redom.

Mladen Romić

Slovio je kao samozatajan i skroman mladić koji je imao visoke kvalitete, zbog toga su ga svi zavoljeli. Zbog dugogodišnjeg igračkog i dužnosničkog doprinosa nogometnom klubu Rijeka ali, nažalost i prerane smrti, Mladen Romić postao je nezaobilazan dio povijesti kluba iz grada na Rječini. Na Kantridu je stigao u ljeto 1988. iz petrinjske mladosti s kojom je 1986. ostvario najveći uspjeh u povijesti kluba – plasman u Drugu saveznu ligu bivše Jugoslavije. Svoje prve nogometne korake napravio je u NK Troglavu u rodnom gradu Livnu. Neosporna Romićeva kvaliteta prepoznata je i kroz tri nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Nakon rastanka od igračke karijere postao je trener u mlađim uzrasnim kategorijama “Rijeke”, a 2003. bio je pomoćnik treneru seniorske momčadi Ivanu Kataliniću. U drugoj polovici 2003. postao je sportski direktor kluba sa Kantride, što je radio i do prerane smrti.

Mladen Matijanić

Nekadašnji je Hajdukov napadač iz šezdesetih godina 20. stoljeća. U Hajduk dolazi iz livanjskog Troglava, a svoju prvu utakmicu za “bile” odigrao je protiv zagrebačkog Dinama. U Hajduku postaje vrstan nogometaš i ljubitelj Torcide. Matijanić je u Hajduku proveo 5 godina i odigrao 218 utakmica i postigao 92 zgoditka, od čega 14 prvenstvenih, i pet golova na kup utakmicama, te osvaja sa Hajdukom jedan trofej (Kup 1966./67.).

Niko Čeko

Vrhunac slave dostigao je devedestih godina prošlog stoljeća, sjajnom igrom za „Hajduk“ . Tako je postao poželjna meta brojnih europskih klubova kao što su Besiktas J.K., Verder Bremen, Sevilla i Lion  . Uslijedilo je ozbiljno pregovaranje za transfer u talijanski „Napoli“. Međutim, uslijedio je šok. Nije dobio priliku da snagu i vještinu odmjeri sa nekim od slavnih nogometaša. Njegov protivnik, rak, nečujno je došao iz sjene. Kao i većina, karijeru je započeo u Livnu za klub Troglav. Niko je na svu sreću pobijedio rak i ušao u povijest odlučujućim golom u derbiju protiv Dinama tako što je zabio odlučujući pogodak za pobjedu. Siloviti Nikin pogodak možete pogledati OVDJE.

Boro Matan

Matan je trenutno trener svoga kluba iz mladenačkih dana, Čulinog Mlina. U svojoj igračkoj karijeri bio je alfa i omega malonogometnog diva ‘Seljak‘ iz Livna. Kao kapetan tog kluba osvojio je posljednju prijeratnu titulu prvaka bivše države pobjedom protiv Uspinjače u finalu (1:0) u Novom Sadu. U Kupu europskih prvaka iste sezone predvodio je svoju momčad u osvajanju povijesnog trećeg mjesta. Igračku karijeru zaključio je 2006. godine, a nakon toga započeo je svoju trenersku karijeru u matičnom Livnu. Nedugo nakon toga postao je izbornik futsal reprezentacije Bosne i Hercegovine, a čiju funkciju sada obavlja, također Livnjak, Ivo Krezo.

Ivan Jolić

Ivan Jolić svoju karijeru započeo je u livanjskom Troglavu, da bi ga dobre igre odvele u Široki Brijeg. Svoju karijeru nastavlja u Varteksu gdje je briljirao. U sezoni 2005./06 igrao je na poziciji napadača i postigao 16 pogodaka. Jolić je u prvom navratu u Varaždin stigao 2002. iz Troglava. Nakon Varaždina odlazi igrati za  izraelski Hapoel iz Tel Aviva. Iste godine dobio je poziv izbornika reprezentacije BiH, Blaža Sliškovića, za prijateljsku utakmicu s Francuskom. Jolić se tada prvi put našao u najboljoj vrsti BiH.

One o kojima ne treba ponovno pretjerano pisati su braća Kovač, Niko i Robert, Zlatko Dalić i Davor Šuker. Oni su se nedavno našli na našoj listi pa za one koji žele ponoviti to mogu učinitii ovdje. Jedini o kojemu nismo pisali je Robert Kovač pa ćemo se prisjetiti i njegove karijere.

Robert je bivši nogometni reprezentativac. Bio je pomoćni trener svome bratu Niki u Bayern Münchenu do 2019. Igrao je na poziciji središnjeg braniča. 2010. godine odlučio je prekinuti nogometnu karijeru. Zajedno sa svojim starijim bratom Nikom, u hrvatsku reprezentaciju unio je čvrstinu i otpornost s bundesligaških terena.

Filip Mihaljević

Iako je Filipova prvotna ljubav bila nogomet, njegov najveći talent pokazao se u atletici gdje postiže izvrsne rezultate u bacanju diska i kugle. Iako mlad, Filip je već postigao zavidne rezultate. Član je ASK Split i sedmerostruki hrvatski prvak u bacanju diska i kugle. Filipu se predviđa blistava budućnost i još puno medalja!

Filip Hrgović

Na boksačkom Svjetskom juniorskom prvenstvu u Bakuu osvaja zlatno odličje u superteškoj kategoriji. 2015. godine postao je europski prvak u boksu, kao prvi Hrvat nakon Mate Parlova. Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine osvojio je broncu u superteškoj kategoriji U završnici Europskog prvenstva, pobijedio je Nijemca Floriana Schulza u superteškoj kategoriji.

Domagoj Duvnjak

Roditelji Domagoja Duvnjaka porijeklom su iz Livna. Hrvatski je rukometni reprezentativac i igrač THW Kiela. Igra na poziciji srednjeg vanjskog. Ima dobar pregled igre i odličnu bočnu pokretljivost, pa je pogodan i u obrambenoj formaciji. Na Europskom prvenstvu 2020. godine proglašen je najboljim igračem. Ovo su samo mrvice Domagojeve karijere o kojoj bi se moglo pisati danima, ali vjerujemo da o njemu već znate puno toga.

Zvonimir Bilić

Hrvatski je bivši rukometaš i rukometni reprezentativac. Igrao je od 1994. do 2000. u Zagrebu, a zatim u talijanskom Conversanu, a potom u Medveščaku. Osvojio je zlato na Mediteranskim igrama 2001. u Tunisu i srebro na svjetskom prvenstvu 1995. godine.

Dijana Manđeralo

Napokon jedna dama. Dijana nas je osvojila svojom skromnošću što je jedna od rijetkih vrlina koja se danas može pronaći. Predana je majka, medicinska sestra koja uz sve to stiže na treninge i osvaja medalje u raznim utrkama i maratonima. Dvije godine je član “AK Puls Tomislavgrad“, i “AK Fit” S Dijanom smo nedavno napravili intervju, a detalje možete pronaći ovdje.

A tko su mlade nade?

Vjerujemo da ih ima puno više i ne sumnjamo da ćemo neke od njih nenamjerno izostaviti. Ipak, sjetili smo se dosta njih kojima se smiješi blistava budućnost.

Tako su se na našoj listi našli Antonio Barać, Naomi Manđeralo, Ivan Matan, Ante Matan, Karlo Matković, Niko Galešić, Branimir Barišić, Tomislav Barbarić, Pavao Pervan, Zorana Brčić, Ana Ištuk i Andrea Mihaljević, Sara Garić i Anastazija Čelar, Dominik Čeko, Ivan Mihaljević.

Antonio Barać profesionalni je biciklistički trkač koji trenutno vozi za Meridiana Kamen Team. Zavidne medalje i mnogobrojne utrke detaljno možete vidjeti ovdje.

Naomi Manđeralo, kćer je Dijane Manđeralo. Član je AK Puls Tomislavgrad, a u zadnje vrijeme osvaja jako puno medalja. Jedna od novijih je bronca na Plitvičkom maratonu.

Ivan i Ante Matan, sinovi su već spomenutog legendarnog Bore Matana. I jedan i drugi igraju u futsal klubu Alumnusu.

Karlo Matković košarkaš je koji nema tako dugu karijeru, ali je definitivno briljantna. O Karlu smo pisali nedavno, a trenutno igra za Megu, ABA liga.

Niko Galešić talentirani je devetnaestogodišnjak koji trenutno igra za HNK Rijeku. Niko igra na poziciji stopera i igrač je Hrvatske U 19 reprezentacije. Porijeklom je iz Golinjeva.

Branimir Barišić nogometaš je splitskog Hajduka, trenutno nastupa za drugu momčad i u ovoj sezoni je strijelac jednog od 5 pogodaka u 5 prvenstvenih nastupa, mada su mu primarne pozicije stoper i defenzivni vezni.

Tomislav Barbarić trenutno igra za HSK Zrnijski Mostar. Njegova pozicija je stoper. Nekadašnji je igraš Dinama, Lokomotive, FK Sarajeva, austrijskog Sturna. Otac mu je porijeklom iz Livna, a Tomislav je do sada prošao sve mlađe selekcije hrvatske nogometne reprezentacije.

Pavao Pervan sadašnji je nogometni reprezentativac Austrije i igrač njemačkog bundesligaša Wolfsburga gdje igra na poziciji golmana.

O Zorani Brčić, Ani Ištuk, Andrei Mihaljević, Sari Garić i Anastaziji Čelar smo već pisali. Riječ je o uspješnim odbojkašicama koje nastupaju za BiH i Hrvatsku reprezentaciju. S nekima od njih smo radili intervju pa detaljnije možete vidjeti na ovome linku.

Dominik Čeko mladi je nogometaš kojemu je najveći uzor već spomenuti stric, legendarni Niko Čeko. Trenutno igra za NK Osijek U17, a stekao je i status U15 reprezentativca Bosne i Hercegovine.

Ivan Mihaljević trenutno je igrač druge momčadi najvećeg njemačkog kluba FC Bayern Munchena.

Na legende kojih više nema prisjećat ćemo se kroz njihovo stvaranje i sjaj medalja, a ovima čije vrijeme tek dolazi želimo puno sreće i uspjeha u njihovoj karijeri.

M.K./Livnovine