HBŽ: Asistenti u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju: Ne koristite djecu u svojim osobnim i političkim obračunima

Poštovani, već dulje vrijeme u političkom i društvenom eteru naše županije prozivaju nas, asistente u nastavi s najranjivijom društvenom skupinom, djecom s teškoćama u razvoju. Napominjemo da se ta nastava odgovorno obavlja sukladno svim znanstvenim spoznajama, zakonskim propisima i našem entuzijazmu.
Iako svaki dan osjećamo neopisivu količinu sreće koju nam pruža naš rad i osmijeh naših anđela, upravo zbog njih mi ne možemo ostati nijemi na neopisivu količinu prozivki i podmetanja.
Zastrašujuće je slušati prozivke iz usta onoga koji bi zadnji trebao prozivati nas s obzirom na njegovu liječničku profesiju, profesiju koja bi po nekoj logici nalagala upravo suprotno ponašanje; brigu za one najviše pogođene, za djecu s teškoćama u razvoju. No, očito je da čak ni liječnici nisu imuni na političku moć i navodni ugled, pa olako zaborave i samu Hipokratovu prisegu. Dugo smo trpjeli i podnosili napade, prozivke i podmetanja. Mislili smo da će kad tad prestati, ali očito smo se prevarili.
Iako je čaša našeg trpljenja i strpljenja već odavno puna, kap koja je prelila tu čašu bila je današnja skupština naše županije, na kojoj smo opet mi bili vreća za udaranje.
Gospodin zastupnik, svojim je zadnjim istupom i nekontroliranim prozivkama pokazao da je puno lakše neodgovorno pričati nego odgovorno biti na usluzi našoj djeci s teškoćama u razvoju, onima kojima je naša pomoć potrebna.
Gospodin zastupnik, humanist, intelektualac i čovjek očito ne zna da djeci s kojima mi svakodnevno i neumorno radimo treba pomoć da bi otišli na toalet, da bi naučili i savladali osnovne kompetencije potrebne za kakav takav samostalni život. Koliko god nas ovakvi ispod svake razine ljudstva vrijeđaju mi smo sretni jer naša sreća nije mjerljiva u markama. Naša svakodnevna radost dolazi iz izvora kojeg nam pružaju naša djeca, mi smo sretni vidjeti njih kako svakim danom napreduju, smiju se i iskazuju ljubav. Ovim obraćanjem mi poručujemo da nismo ničija vreća za nabijanje i ničija ciljna ploča za liječenje političkih frustracija. Mi, asistenti, naše kolegice i kolege, roditelji, a posebno naši anđeli, djeca s poteškoćama u razvoju ne zaslužujemo takav pristup i povlačenje po političkim arenama.
Uvjereni smo da i za kronične i patološke prozivatelje nas asistenata ima lijeka i da postoji terapija, a ona bi bila da oni preuzmu naš posao najmanje na jedan dan.
Mi nemamo vremena ni volje za prepirke po medijima, sudske sporove ili svađe, pa sve političare molimo: prisjetite se svoje odgovornosti!

Antonio Šimić u ime grupe asistenata u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju

Foto: Ilustracija