FOTO/ESHUMACIJA NA ROSTOVU: Pronađeni posmrtni ostaci Zorana Galića te još najmanje dvije osobe od 19 nestalih hrvatskih logoraša

“Nagradio bih onoga tko mi kaže da mi je ubio sina, samo nek’ mi kaže gdje su mu kosti, da ga pokopam prije nego što umrem”. Ovo su riječi Drage Galića, oca Zorana Galića, jednog od 19 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša iz logora tzv. Armije BiH koji se već 27 godina vode kao nestali.

Po iskaznici i oznakama Međunarodnog Crvenog križa posmrtni ostatci jednog od tri tijela pronađena u prvim satima ekshumacije na Rostovu mogli bi pripadati upravo Zoranu Galiću.

Nije pokopao sina Njegovom ocu Dragi nije se ostvarila najveća životna želja, dostojno pokopati sina jer je u međuvremenu preminuo. Jedan od najodgovornih za agoniju koja ga je kao i ostale majke i očeve nestalih pratila do smrti, Selmo Cikotić, ratni zapovjednik Operativne skupine Zapad tzv. Armije BiH dok su iskapali kosti Zorana Galića i ostatke najmanje dvije osobe, nagrađen je imenovanjem za ministra sigurnosti BiH ali nije prije toga rekao gdje su tijela koja su otkrivena slučajno, prije nekoliko dana.

Koliko je teško bilo sve ove godine čekati, a ne dočekati priliku pokopati tijela svojih sinova, braće, supruga i očeva posvjedočili su nam danas i drugi članovi obitelji nestalih.

“Moju majku Slavu Gvozden ubila je spoznaja da se iz šake ugljenisanih kostiju ne može izvući profil za DNK i tako identificirati tijelo mojeg brata Jadranka. Godinu dana poslije je umrla”, ispričala nam je Vesna Pavlović, sestra nestalog Jadranka Gvozdena agoniju njezine majke nakog nagodbe Suda BiH s Enesom Handžićem.

Sudbinu Drage Galića i Slave Gvozden doživjeli su očevi i majke i ostalih nestalih hrvatskih logoraša. Na ekshumaciju nisu došli jer su pomrli, potvrdili su nam u Udruzi poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna.

“Roditelja više nema, ali tu su braća, sestre, supruge. Ja tražim svojeg supruga dr. Mihovila Strujića. Cijelo vrijeme nešto mi u grlu stoji, tuga, a ujedno i ushićenje da bi mogao biti pronađen nakon 27 godina”, kazala je Dijana Strujić, supruga nestalog Mihovila Strujića i predsjednica Udruge.

Stipo Miloš, čiji rođaci istog imena i prezimena, dvojica Nikica Miloša, jednog s nadimkom Kardelj, sa suzama u očima sjetio se kako su svi skupa odvedeni iz njegove obiteljske kuće na informativni razgovor nakon kojeg su završili u bošnjačkim logorima. Stipo Miloš je preživio, ali rođaci nisu.

Artinfo.ba