Duvanjka u svijetu umjetnosti: U glumi sam pronašla sve za čime sam čeznula pisanjem poezije

Za neke ljude se od njihovih prvih koraka zna da su rođeni za nešto veliko. Način na koji koračaju kroz život postaje iz dana u dan sve glasniji i snažniji zahvaljujući kvalitetnom okruženju i njima samima koji ulažu ogromnu snagu u svaki novi korak. Jedna od takvih je djevojka imena Ivona Baković.

Ovoj rođenoj Duvanjki Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu drugi je dom, gdje već četvrtu godinu živi svoj san. U posljednje vrijeme posvetila se i modelingu u kojemu se sjajno snalazi, pa ju možemo često vidjeti i u reklamama raznih brendova, ali i na malim ekranima, piše Bljesak.info.

Kako izgledaju njeni koraci ka uspjehu u zahtjevnom poslu bavljenja glumom, koliko je stvarnost drugačija od snova, kako se snalazi ispred kamere te koliko joj znači rodni Tomislavgrad otkrila je u intervjuu za Bljesak.info.

Koja si godina studija na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, kako si se snašla u tom svijetu te ispunjava li tvoja očekivanja?

Upravo sam upisala četvrtu odnosno zadnju godinu preddiplomskog studija na Akademiji. Moja očekivanja od Akademije su bila drugačija od onoga što ona zapravo jeste, ustvari moja očekivanja od mene same su bila prevelika s obzirom na to da je gluma ZANAT koji se izučava cijeli život i u kojem se svakim zadatkom kreće ispočetka, a ne nešto gdje se svaka prepreka prijeđe nekim čarobnim štapićem zvanim TALENT.

Moja očekivanja od mene same su bila u najmanju ruku budalasta, tako da nisu ispunjena. Kasnije sam shvatila da je za svaki milimetarski pomak potrebno puno rada, vremena i strpljenja sa samom sobom. I onda sam, prihvativši sebe sa svim svojim manama i vrlinama i zavolivši ih jednako, počela istinski uživati u… apsolutno svemu. Akademija me čini sretnom i istinski privilegiranom jer se bavim najboljim poslom na svijetu.

Kako se rodila ljubav prema glumi i prije svega hrabrost za upis ovakve Akademije?

– Mislim da se ljubav prema glumi vjerojatno rodila kroz srednju školu i našu Dramsku sekciju u Tomislavgradu. Uvijek ću nositi uspomene na taj tim, na bezgraničnu radost što nekoliko ljudi nešto stvara i pritom se ludo zabavlja. Uskoro sam počela sanjariti da taj posao radim doživotno. Zatim su se, a vjerujem da ništa u životu nije slučajno, dogodila dva projekta u Sarajevu gdje sam upoznala ljude koji su profesionalni glumci, dramaturzi i redatelji. Nakon toga se sanjarenje o profesionalnom bavljenju glumom pretvorilo u ozbiljnu namjeru i razgovor s roditeljima. Shvatila sam da si nikad neću moći oprostiti ako se ne okušam na prijemnom ispitu.

Cjeloviti intervju s Ivonom Baković pročitajte na portalu bljesak.info.

Tomislavcity