Danas je Dan nezavisnosti BiH, a koliko je ova zemlja uistinu nezavisna i što je čeka?

Izlazeći na referendum o nezavisnosti B i H  29. veljače (bijaše prelazna godina) i 1. ožujka, 1992. godine,  mnogi,  ustvari većina stanovnika tada Republike B i H je vjerovala kako će ova zemlja biti nezavisna, suverena i slobodna. A rat, miris baruta, osjećao se u zraku.

“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”

I kada su se pribrojili glasački listići, objavljeni su rezultati: glasalo je  2.073.568 glasača, odnosno 63,6 % ukupnog broja stanovnika. Od tog broja 99,7% zaokružilo je “ZA”, a samo 0,3%  zaokružilo je na listiću “PROTIV”.

Tih desetak dana prije i poslije referenduma bilo je dramatično u B i H, naime, prvoga dana (subota) izišlo je malo glasača na glasačka mjesta, a onda je sutradan (nedjelja) uslijedio svojevrsni poziv-pritisak na stanovništvo, posebno hrvatske nacionalnosti, da izađe na birališta. Išlo se, doslovce, od kuće do kuće, pozivalo, nagovaralo, prevozilo glasače, dolazilo je i do verbalnih sukoba na biralištu (zbog odbijanja “livanjskog pitanja”), različitih stajališta tadašnjih  političkih vođa (neki su i sada!), nije zanemariva bila ni uloga vođa iz RH,  nekih ljudi iz Crkve i eto, dobili smo što smo dobili!

Nakon krvavoga četverogodišnjeg rata, desetaka tisuća poginulih, ubijenih, ranjenih…porušenih domova, uništenog gospodarstva, ucviljenih i razočaranih stanovnika, što danas, nakon 30 godina od proglašenja nezavisnosti B i H imamo i imamo li što slaviti na Dan nezavisnosti?

Imamo slaviti samo kakav takav mir, jer je krvavi rat prestao, ali rat drugim sredstvima, politikom, se nastavio. Ni jedan narod nije izabrao, svih ovih godina, sposobnog i poštenog vođu, B i H je opljačkana, mnogo je kriminala, uništena su radna mjesta.

Svjedoci smo i  zadnjim izborima u B i H :  predstavnici naroda kojekakvim, uglavnom, lažnim obećanjima “zapale” narod pred izbore, plaše ga “onim drugim” vođama i narodom, posvađaju i podijele stanovnike, a onda, kad budu izabrani, (s)ljube se s tim istim vođama, ufotelje i uživaju kao miševi naćvari, kako ih nedavno nazvasmo, ne dajući narodu nikakvo razumno objašnjenje za takve postupke, pa narod ostane zatečen, začuđen onim što vidi, ali nemoćan. I tako, ponavlja se od izbora do izbora, uvijek, kao, iste biramo, i isti nam kroje lošu sudbinu, do kada?

Rezultat katastrofalne poslijeratne politike u B i H  podijeljena zemlja, osiromašeni građani (većina njih), gladni umirovljenici, a bogate elite, uglavnom političke, obogaćene nepoštenim radom ili manipulacijama i građanima, i zakonima, sveprisutnim nepotizmom, mitom, korupcijom, lažima, prevarama…

A sve to za posljedicu ima veliko iseljavanje stanovništva, uglavnom mladih, školovanih, sposobnih ljudi, kojima je Europa širom otvorila vrata, prepoznajući u njima vrijedne i poštene radnike, ljude. U B i H je natalitet i dvostruko, u nekim općinama i županijama i trostruko manji od mortaliteta, a dobro je znano što to znači! Uzalud vam sve ljepote prirode, gospodarski i turistički potencijali, infrastruktura, ako nema ljudi koje iseliše (ne)ljudi, nesposobne vođe, pusta ljepota nikome ne koristi!

I svi ti visoki predstavnici i njihove službe, koji su trebali pomoći B i H na putu nezavisnosti, suverenosti, putu ka Europi, ispali su nepošteni, niski, radili samo za vlastiti interes, obogatili se u ovoj napaćenoj zemlji, selektivno primjenjujući neke zakone, odredbe…ne uviđajući i ne priznajući da su sve radili i još uvijek rade kako bi B i H bila što više zavisna, od svakoga i svačega!

Nećemo vas opterećivati sa svim dokazima za iznesene tvrdnje, jer ste i samo svjedoci što se sve radilo u proteklih 30 godina, a sve u cilju podjele, komadanje, nestanka B i H. Pred B i H su Opći izbori, ali treba se izboriti da se oni održe, imali li sposobnih predstavnika naroda, vođa koji će se za to izboriti, ili su već odustali od traženja rješenja, najavljujući odgađanje, jer samo tako su sigurni da će i dalje zadržati svoje fotelje i enormno visoka primanja, godinama nezaslužena i ničim opravdana!

Pa ipak, postoji nada da će jednoga skorog dana i Bosancima i Hercegovcima, mislimo na većinu naroda koji još živi u ovoj zemlji (a svakim danom ih je, nažalost, sve manje?!), svanuti ljepši dani, godine, kada će uistinu biti nezavisni, živjeti od svoga rada, izabrati prave, poštene i sposobne vođe, jer zemlja je ovo beskrajnih prirodnih ljepota, velikih prirodnih mogućnosti, poštenih i vrijednih ljudi, nažalost, često i naivnih!

U ovim neveselim danima, kada je oružje progovorilo i ruski tenkovi krenuli okupirati Ukrajinu, kada deseci ljudi ginu na ulicama, a silnici prijete i nuklearnim oružjem, kada se povećava stupanj borbene spremnosti u većini zemalja, a tisuće ljudi bježi od sigurne smrti, kada djeca vrište kako ne žele umrijeti, sve je to danas vidljivo u ovim nemirnim, ludim vremenima, ponegdje i krvavim, nažalost. Ratne slike iz Ukrajine pogađaju do boli žitelje Bosne i Hercegovine, bude u njima bolna, pretužna i teška sjećanja od prije trideset godina, oživljavaju traume kojih se teško riješiti, rane koje nikada neće zacijeliti…

Unatoč svemu navedenom, molimo Boga, vjerujemo, jer još  uvijek živi nada u ovdašnjim ljudima kako će uskoro živjeti životom dostojnim čovjeka, ljudskog roda, i uživati u plodovima svoga rada, uživati u životu, jer uvijek postoji nada i jaka utjeha: Život je lijep i jedan je jedini, neponovljiv, vrijedi se boriti za njega!

Za vjeru, za nadu, za ljubav, za buduće sretnije dane, sretan Dan nezavisnosti svima u B i H koji imaju razloga i mogućnosti slaviti, a onima koji nemaju danas  razloga slaviti, veseliti se, želimo da ih  potraže i uskoro pronađu!

(NAJBOLJI RAZLOG DANAS SLAVITI IMAJU ONI KOJIMA JE DANAS NERADNI DAN, A DNEVNICA DEBELA, NEZASLUŽENO!)

www.tomislavnews.com