Home > BiH > Dan bijelih traka: Sjećanje na početak etničkog čišenja u Prijedoru

Dan bijelih traka: Sjećanje na početak etničkog čišenja u Prijedoru

Danas se navršava 31 godina otkako su srpske vlasti u Prijedoru naredile Bošnjacima i Hrvatima u tom gradu da svoje domove obilježe bijelim zastavama ili čaršafima, te da prilikom kretanja na javnim mjestima na rukavima nose bijele trake.

Cilj je bio da se zna ko je ko i ko gdje živi. Nakon toga, došlo je do odvođenja, hapšenja, masovnih ubistava, pljačkanja imovine nebošnjaka u Prijedoru.

Ovo naređenje SDS-a, kasnije više puta ponavljano, prvi put pročitale su spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo-Račević:  “Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice”.Po prvi put od 1939. godine i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, članovi jedne etničke ili religijske grupe su na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.

Nesrpsko stanovništvo bilo je obilježeno i podijeljeno u dvije grupe: muškarci između 12 i 15 ili 60 do 65 godina, žena, djeca i starci. Muškarci su uglavnom odvedeni u logore Keraterm i Omarska, a žene u logor Trnopolje. Najteži zločini protiv čovječnosti dogodili su se u ovim logorima. Kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.

Američki i britanski reporteri i novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore. Prvi strani novinar kojem su prijedorske vlasti dozvolile da uđe u logor Trnopolje početkom augusta 1992. godine bio je Britanac Ed Vulliamy. Televizijske slike prijedorskih logoraša šokirale su svijet.

Samo na Korićanskim stijenama na Vlašiću ubijena su 224 bošnjačka i hrvatska muškarca koji su prethodno bili zatočeni u logorima Omarska i Trnopolje. Strijeljali su ih pripadnici Interventnog voda prijedorske policije, a tijela bacili u provaliju.

O razmjerama zločina svjedoči i masovna grobnica Tomašica, 12 metara duboka i 300 metara široka. U samo nekoliko mjeseci 1992. godine vojska i policija RS-a ubila je stotine Bošnjaka i Hrvata, cijele porodice, na ulicama i u dvorištima njihovih kuća te sistematski kamionima mrtva tijela prevozila i bagerima zakopavala u Tomašicu. U utrobi Tomašice otkriveni su i posmrtni ostaci čak 20-ero djece.

U Tomašici kao primarnoj i Jakarinoj kosi kao sekundarnoj masovnoj grobnici (u koju su prebačene žrtve iz Tomašice) pronađeni su posmrti ostaci 842 žrtve bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Tokom rata u Prijedoru ubijeno je 3.176 građana, od čega 102 djece, dok je protjerano 50.000 ljudi iz Prijedora i okoline.

Međunarodni dan bijelih traka obilježava se u Prijedoru, Sarajevu i mnogim drugim bh. gradovima, ali ne samo u našoj, već i u drugim zemljama, čiji se građani solidarušu sa žrtvama.

Simboličnim vezivanjem traka i ispisivanjem poruka na improviziranim prozorima, a koje su prijedorski Bošnjaci i Hrvati 31. maja 1992. morali prekriti bijelim čaršafima, građani i udruženja podsjetit će na stradanja, te ukazati na diskriminaciju koja je mnoge Prijedorčane te 1992. godine odvela u smrt.

Oslobođenje