Dalić: “Nije sve u novcu”

Hrvatski izbornik Zlatko Dalić dao je opširan intervju bosanskohercegovačkom portalu meridianbetsport.ba u kojem je bilo riječi o poslu, sportu, nogometu, ali i životu općenito. Dalić je, već je općepoznato, popularna ličnost i rado viđen gost, ma gdje se pojavi, a boravak u rodnom Livnu kolege iz susjedne države iskoristile su za ovu sveobuhvatnu priču.

Izdvojit ćemo eto, samo poneke odgovore iz intervjua s izbornikom Vatrenih. Novinarka Maja Kostović počela je lirski, pa je tako naznačila da je vrijeme – stalo. I to baš onoga trenutka kad je Dalić ušao u prostor jednog livanjskog restorana.

– Ja sam ostao isti čovjek kakav sam bio i prije ovog uspjeha, normalan i jednostavan. Pripadam ovom narodu i nisam drugačiji od njih. Mene veseli poštovanje ovih ljudi, njihova podrška, vjera u mene i ja taj odnos održavam. Nikome ne uskratim ni razgovor, ni pozdrav ni fotografiranje. Nekada čak i prvi to potenciram, jer smatram da je to moja obaveza i dužnost – rekao je Dalić u uvodu intervjua.

Dalić nikada nije materijalno pretpostavljao duhovnome.

– Novac je, nažalost, sredstvo bez koga ne možete. Kada sam morao zbog sebe i obitelji zaraditi novac, otišao sam u Saudijsku Arabiju. Pružila mi se mogućnost i otišao sam bez znanja jezika, običaja, ljudi… Potpuno nova, nepoznata situacija, a ja sam se trebao izboriti za egzistenciju i zaraditi. Trebao sam izgraditi svoj put. Sedam godina sam bio vani i riješio sam problem. Sada novac i egzistencija više nisu primarni. Što meni znači sada imam li nečega tri ili pet? Ništa mi ne znači. I zbog toga stalno spominjem da novac više nije bitan. Imao sam ja sjajnih ponuda. Nakon Svjetskog prvenstva stigao je poziv iz Kine, takav da sam mogao osigurati pet generacija potomaka. To me nije privlačilo – nastavlja Dalić.

Davor Šuker uvijek je volio napomenuti da je Bosanac, a ne Hercegovac zbog livanjskih korijena. Je li Dalić Bosanac ili Hercegovac?

– Uvijek se vodi ta polemika gdje pripada Livno. Ja bih rekao ono ‘i’” – uz osmijeh je rekao Dalić.

Iz malog Livna, jedan šesnaestogodišnji dječak te daleke 1983.godine uputio se sam u veliki grad tražiti svoju sreću.

– Otišao sam u Hajduk kao dijete, sa 15-16 godina. Taj klub me usmjerio, dao mi je šansu da nešto napravim od života. I to je bila moja prva šansa, prvi iskorak iz Livna. Bio je to ogroman šok, doći u veliki Split iz jednog malog mjesta. U tim situacijama čovjek treba opstati. Dođu izazovi velikog grada, a ti si dijete, nemaš pojma ni o čemu. Lako se tada ode u krivom pravcu. Možda je to najvažniji period mog života, te dvije, tri godine do punoljetstva, kada sam uspio sačuvati sam sebe. Uspio sam se izgraditi, postaviti sebi cilj i ambiciju. A moj cilj je bio da se ne vratim u Livno. Da sam se vratio, značilo bi da nisam uspio. I to me vuklo naprijed – dodaje.

No, što za njega predstavlja Hajduk?

– Hajduk mi znači puno, jer je bio moja prva stepenica ka životu i svijetu. Ja jesam Hajdukovac. Moj otac je biciklom kao mladić odlazio gledati utakmice na Poljudu. U ovom trenutku sam izbornik hrvatske reprezentacije i meni je Hrvatska na prvom mjestu, a moje simpatije prema nekim klubovima nemaju veze s poslom.

Još uvijek nije pogledao snimku finala SP-a protiv Francuske…

– Ne, teško mi je. To je bila najbolja utakmica Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, ali splet okolnosti i dvije situacije u prvom poluvremenu su nas zaista dotukle. Onaj faul koji nije bio, penal koji nije bio… Primili smo dva gola i izgubili finale nezasluženo – rekao je Dalić za meridianbetsport.ba.