Božićna poruka livanjskoga dekana fra Vinka Sičaje

Činjenica je da je Božić ove godine drugačiji nego što smo navikli. Uglavnom ćemo slaviti u krugu svoje obitelji, i to uže obitelji, a s ostalim članovima, rodbinom, prijateljima i susjedima telefonom ili drugim mrežama.
Jesmo li primijetili da je onaj prvi Božić, onaj kad se Isus rodio, bio drugačiji od svakog našeg dosadašnjeg Božića?

Sve se odvijalo u tajnovitoj i mirnoj noći, bez buke, bez slavlja, u hladnoći i siromaštvu. Isus okružen Marijom, Josipom, malom ili blagom i pokojim pastirom.
Proslava Božića ove godine, unatoč raznim ograničenjima, ni blizu nije onom izvornom, prvom i stvarnom! A može biti tako blizu.

Milina koja je vladala u prvoj štalici, može i treba vladati u svakoj našoj obitelji. Gdje ima te miline, tu je Božić. Gdje ima te miline, ništa neće nedostajati, niti će što biti viška. Gdje ima te miline, neće biti mjesta ni za nervozu, ni za dosadu, ni za strah, a bit će mjesta za razumijevanje, za bistar pogled, za čistu misao, za jasan stav, za otvorenu radost, za iskazivanje ljubavi i za još mnogo toga koji će taj dan i mnoge druge dane našega života prožimati milina i osjećaj zadovoljstva.


Prošle godine sam rekao: „Svijet se za kratko vrijeme promijeni do neprepoznatljivosti. Promijeni se i način života, i svijest, i vrijednosti, i međuljudski odnosi. Sve te promjene djeluju na čovjeka u kojemu se zbog nespremnosti stvara zbrka. Čovjek se ne snalazi, ne zna što bi odabrao, gubi se u metežu, često sve ostavlja i ide u nepoznato, ne zna gdje bi živio, ne zna u što bi i kome vjerovao.

“ Koliko zbrke, straha i neizvjesnosti samo za jednu godinu? Zato ponavljam i neka pitanja s dodatkom:
„Zašto ljudi žele sigurnost u svijetu koji se toliko puta pokazao nesigurnim?, a sad se ta nesigurnost očituje pred čitavim svijetom.
Zašto ljudi žele veći standard u svijetu koji je propadljiv?, a sada se taj standard tako lako ruši.


Zašto se s materijalnom sigurnošću i većim standardom povećava nezadovoljstvo?, a sada vidimo da ima nešto važnije. Zašto su ljudi sve sebičniji, sve zatvoreniji za drugoga?, a sada bismo se tako rado družili.
Zašto ljudi odustaju od vrijednosti od kojih se i za koje se nekad živjelo?, a sada se vraćamo tim vrijednostima.


Takav je svijet kad ga čovjek oblikuje. Upravo takvom svijetu i takvom čovjeku potreban je Božić. Potreban mu je Spasitelj. On nam je sve to razotkrio i pokazao nam put, istinu i život. Hodeći tim putem, živeći tu istinu, možemo se nadati vječnom životu, ali i zemaljski život trebamo urediti po Božjoj zamisli. Bog je povjerio čovjeku brigu za svijet, da njim upravlja, da u njemu uživa, ali po Božjem zakonu.


Ćovječe, ne treba ti velika mudrost da uvidiš prolaznost ovoga svijeta, da uvidiš da ovaj svijet nije sebi svrha, da uvidiš da unatoč tolikim mogućnostima i uživanjima ljudsko srce ostaje nemirno, da uvidiš da ti postojiš s razlogom i da tvoje postojanje ima cilj u vječnosti. Taj razlog i taj cilj dovoljno su snažni da te vrate na iskonski put ljubavi, mira, dobrote, čestitosti i dostojanstva. Upravo radi toga se i utjelovio Bog u Isusu. Upravo je to Isus naviještao, i radi toga je prihvatio i podnio muku, i smrt koji su ovjenčani Uskrsnućem i vječnošću. Upravo s nadom u tvoje vlastito ozdravljenje i uskrsnuće želim da proslaviš Isusov rođendan.

Svima koji su te svijesti želim radost Božića, a svim ljudima mir i dobro!