Home > BiH > Bitno je znati tko smo, što smo, i odakle dolazimo

Bitno je znati tko smo, što smo, i odakle dolazimo

Kako je bilo provoditi vrijeme s djevojkama iz različitih krajeva svijeta – kako ste sve zajedno funkcionirale?

– Ne bih da ispada klišej priča, ali lagala bih kada bih rekla da se nismo super slagale. Sve je super funkcioniralo i u kratko vrijemo smo se sve jako povezale. Bile smo ekipa, kao grupa prijateljica, usudila bih se reći. Od natjecateljica, pa sve do naših voditeljica – Anite BračićIvane RoraIve Cvetko – koje lijepo pozdravljam. Nije bilo nikakve ljubomore, ili loše energije, sve smo jedne drugima pomagale, opuštale jedna drugu u slučaju nervoze pred izlazak na pozornicu, bile si podrška… baš nešto predivno, po čemu će mi posebno tih nekoliko dana uvijek biti urezano u srce. Mislim da smo funkcionirale puno bolje nego što se itko nadao za toliko djevojaka koje se ne znaju i dolaze iz toliko različitih krajeva.

Što ste saznale o kulturi Hrvata u tim krajevima? Kako čuvaju vezu s rodnim krajem?

– Djevojke i njihove obitelji jako drže do svoje tradicije i uvijek ističu da su Hrvati. Nikada to nisu stavljali po strani bez obzira gdje žive. Stoga bih rekla da čuvaju našu kulturu, onoliko koliko mogu u današnje vrijeme – tu su uvijek neki susreti Hrvata, druženja, folklorne zabave, slavlja gdje se sluša hrvatska glazba… Možda su odrasli na skroz drugom kraju svijeta, ali postoji u njima taj hrvatski otisak. Uvijek prate  naše sportske uspjehe i sva bitnija događanja, a neki se znaju čak i malo češće zaputiti u Lijepu Našu.

Koje ste dijelove Lijepe Naše obišle u sklopu Izbora?

– Upoznale smo se u Karmelu sv. Ilije kraj Tomislavgrada, gdje smo bile na smještaju. Sutradan smo krenule na put za Biograd na Moru i usput obavile prvo fotografiranje. Iz Biograda smo krenule na izlet, točnije na malo krstarenje Jadranskom obalom. Taj izlet mi je ostao u posebnom sjećanju jer je biti na brodu nasred mora poseban osjećaj, mir, sloboda… a bile su dobre i sve delikatese na Pašmanu (smijeh). Još sam se jednom uvjerila koliko je naš Jadran predivan, prepun ljepote, sitnih uvala, otočića… Ono što smo sve s toga putovanja ponijele bila su koljena izgorena od jutarnjega sunca na palubi (smijeh)… Po povratku u Biograd održana je naša prva revija, i prošla je jako dobro. Ujutro smo krenuli za Split i Klis, pri čemu smo obavili i intervjue s novinarima. Po povratku u Karmel uslijedile su pripreme za završnu reviju koja je održana u Tomislavgradu.

Kakav je osjećaj biti na pozornici i predstavljati svoju kulturnu baštinu?

– Iako sam zbog HKUD-a „Fra Jozo Križić“ često bila na pozornici, drugačije je kada pred ljude staneš sam da bi predstavio svoj kraj. Puno mi je lakše bilo sudjelovati na reviji u Biogradu, nego u rodnom Tomislavgradu (smijeh). Ipak domaći ljudi od tebe očekuju više, ali mislim da sam se dobro nosila s tim. Novostečene prijateljice puno su pomogle u suzbijanju treme, a moram spomenuti i voditelja Franu Ridjana koji je bio jako ljubazan i susretljiv. Strog po pitanju svega oko revije, ali sve nam je olakšao svojim humorom i dobrom energijom. Znale smo da na pozornici možemo računati na njega. Iako je s jedne strane bio veliki stres, s druge je strane predstaviti kulturu svoga kraja velika čast. Mislim da to nije mala stvar, treba ju dostojanstveno iznijeti i biti ponosan što si tu. Velika čast, ali i velika odgovornost. Sve je u svemu to jedna lijepa priča, a i dobar je osjećaj stati pred ljude s nekim novim znanjem kako o tuđoj tako i o našoj tradiciji, nošnji i sličnome.

Kako bi opisala cjelokupno iskustvo?

– To je uspomena koja će mi biti posebna uvijek, i danas, i za 10, 20, 30 godina. Naučila sam da zapravo nije bitno ni koliko vremena provodiš s nekim, ni koliko ljude znaš, nego da ste u određenome trenutku zajedno, u istoj harmoniji. Bitno je pružiti suosjećanje, podršku, a iz toga nastaju najljepše stvari. Funkcionirale smo kao jedno s ljudima koje smo prvi put u životu vidjele, bez ikakvih loših namjera. Preporučam svima (smijeh). To treba doživjeti da bi se razumjelo.

Po tvome mišljenju koji je značaj takvih događaja?

– U današnje se vrijeme gubi sve ono što je tradicionalno i što je nekada bilo važno, i normalno je da se vremena mijenjaju i da ne živimo kao nekada prije, ali neke se vrijednosti i tradicije trebaju sačuvati. To je ono što nas čini i Hercegovcima i Hrvatima, i povezuje nas s našim ljudima koji su daleko. Drago mi je i da je sve tako medijski popraćeno, da možemo prenijeti jednu lijepu poruku – da je bitno znati tko smo, što smo i odakle dolazimo. Značaj je možda i malen, ali malim koracima idemo prema velikima…

Prijave na ovogodišnju Reviju tradicijske odjeće i izbor najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske traju do 1. lipnja za sve Hrvatice koje žele sudjelovati u programu s ciljem promocije hrvatske tradicijske baštine Hrvata i očuvanju hrvatskog kulturnog identiteta, a usto steći lijepa prijateljstva i uspomene.

 

Tomislavcity