Bazilika Svetoga Groba

Na mjestu raspeća, smrti i pokopa Kristova podignuta je Bazilika Svetoga Groba u vrijeme rimskoga cara Konstantina između 326. i 335. god. Na ovaj čin gradnje ove bazilike u čast Grobu Kristovu nagovorila je svoga sina, darovatelja slobode kršćanima 313. god. na području Rimskoga Carstva, majka sv. Helena. Godine 417. podigao je Teodozije II. (Carigrad, 401. – Carigrad, 450., istočnorimski car: 408.-450.) na kojem se nalazio zlatni križ s dragim kamenjem i relikvijama Kristova križa. Tu je crkvu srušio 1009. god. fatimidski sultan Hakim. Iznovice ju je podigao polovicom 11. st. s nešto manjim dimenzijama bizantski car Konstantin Monomah (?, oko 1000. – Carigrad, 11. siječnja 1055.; bizantski car: 1042.-1054.). Bio je suprug carice Zoe, kćerke bizantskog cara Konstantina VIII. Za vrijeme njegove vladavine dogodio se crkveni raskol (1054.), koji uz jedan veliki pokušaj i nebrojeno mnogo manjih još nije izbrisan iz naše stvarnosti, što nas koči u duhovnom rastu i uzletu. Križari su je, prodrijevši u Jeruzalem, dobrano proširili i povećali između 1114. i 1170. god. Crkva je veoma oštećena 1808. god. u katastrofalnom požaru. Rane su joj zacijeljene što god je bilo moguće bolje. No, i potres 1927. god. sručio se na nju i oštetio njezin slog i nakrnjio graditeljsku ljepotu, ali onaj sjaj što ga ima od Svetoga Groba, nemoguće je uništiti, jer on je stalno tu, na tome svetom tlu, što je Božja baština. Obnovljena je ova crkva i nakon toga potresa. Njezina stabilnost ovisi o našem jedinstvu i borbi za nj.

Unutar Bazilike Svetoga Groba nalazi se Rotonda Svetoga Groba koja se naziva grčkim jezikom Anastasis, a znači Uskrsnuće. Tu se u sredini te građevine nalazi Isusov grob, što ga čuvaju Grci, Armenci i katolici. Ovu građevinu sagradio je nakon restauracije 1555. god. Svetoga Groba fra Bonifacije Drakolica iz Dubrovnika, koji je kasnije postao stonski biskup. Rođen je 1500. a umro 1581. god. Član je Franjevačke provincije u Dubrovniku. Filozofiju i teologiju završio u Parizu. U Dubrovniku je djelovao kao učitelj teologije na studiju Male braće i propovjednik. U službi kustosa Svete Zemlje bio je od 1551. do 1564. god. Kupola Bazilike prikazuje sunce što simbolizira Uskrsloga, a 12 zraka Sunca označavaju 12 apostola. Tu je i simbolika Presvetoga Trojstva.

U Bazilici se nalazi od 1810. god. mramorna ploča ispod koje je kamen (ovaj potječe iz 12. st.) na kojem je bilo položeno mrtvo tijelo Isusovo. Na tome kamenu pomazali su Isusovo tijelo sa sto libara aloja i smirne, količina od 33 kg, Josip iz Arimateje i Nikodem, te su ga umotali u platno. Hodočasnici dodiruju tu ploču svojim rukama i ljube svojim usnama sa srcem punim bola, kajanja i radosti.

Biti na ovome svetome mjestu nezaboravan je događaj i neopisiv doživljaj. Tu se osjeti snaga uskrsnuća Kristova, snaga pobjede nad smrću i nenadmašna veličina duhovnosti izražena u Kristovu slavnom uskrsnuću. Tu se spozna veličina ljudskoga postojanja od začeća, rođenja pa sve do smrti nakon koje slijedi vječnost ljepša od zemaljštine. Ako je Bog stvorio ovaj svijet i na njemu čovjeka s tijelom i dušom, zašto onda ne bi stvorio i život s onu stranu ovoga svijeta u Nebu gdje će trajno bivstvovati duša u preobraženome, uskrslome tijelu.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity