Zabavni park u našem gradu

Iako se čini da je ovo sasvim običan i jasan znak, iza njega se krije šareni mozaik koji treba pomalo složiti. Nije tako jednostavno, oštećen je i mutan. A kako je oštećen?

Dijete je najiskrenije, ima najljepši osmijeh, krije najtopliju dušu. Dječja duša krhka je poput orahove ljuske, ako je ispustimo, slomit će se. Na kraju, kada zapuše prvi vjetar, ostaje nam jezgra koja će odšetati u prvu pukotinu na cesti. Tada više nemamo jezgru, tada smo izgubili dušu.

Dijete umije da od ničega napravi sve, ali ipak, navečer osmijeh pomalo nestaje. Nije to zbog nečeg osobitog, to je zato što je vrijeme za spavanje i prestaje igra. Gledajući u ovaj znak očito je da je spavanje počelo puno ranije.

Možda je to zbog brzog života, možda je zbog nekih novih vrijednosti, možda je do nas samih. Zašto ringišpil ne vrvi od djece kao nekada? Zašto se vriska i galama ne protežu sve do obližnjeg trga? Na to pitanje ne znam odgovor.

Naše vrijeme je poput pokvarenog ringišpila. Vrti se u krug i prati sjenu svoje prošlosti, ali jednostavno, prekidač za zaustavljanje ne radi. Vrijeme nam prolazi, a uspomene pomalo odlaze u zaboravljene ladice.

Možda iduće godine budemo imali Petrovdan koji nedostaje našem gradu. Možda iduće godine uspijemo oživjeti uspomene iz starih ladica. Možda uspijemo probuditi dijete u nama.

M.K.

Livnovine