Upale čiji je nastanak vezan za zub

Odontogene upale su, kako sam naziv kaže, upale čiji je uzrok nastanka vezan za zub.Sekundarna su posljedica zubnog karijesa, traume zuba, parodontnih džepova ili perikoronitisa. Nakon otvaranja intaktne pulpne komore, događa se bakterijska kolonizacija korijenskih kanala.

Glavni znaci i simptomi odontogene upale su bol, oteknuće, crvenilo i toplina kože te gnojenje koji su lokalizirani uz zahvaćeni zub i područje lica na strani zuba uzročnika.

Terapija i antibiotici

Odontogena upala, odnosno apsces, može se širiti u druge anatomske prostore stvarajući šireću odontogenu infekciju koja čak može biti uzrok težih komplikacija, sepse, pa i letalnog ishoda. Međutim, većina odontogenih upala pozitivno odgovara na endodontsku i endodontsko-hiruršku terapiju potpomognutu antibioticima.

Hoće li se odontogena upala zadržati u periapikalnoj regiji ili u perikoronarnom prostoru, ovisi o općim i lokalnim faktorima. Opći faktori su bolesnikov imunološki sistem i virulencija mikroorganizama. Ako se poremeti ravnoteža između imunološkog sistema domaćina i stupnja patogenosti bakterija u korist mikroorganizama, dolazi do širenja odontogene upale.

Nakon što bakterije i njihovi toksini dospiju u periapikalno područje, najprije nastaje periapikalni proces koji daljnjim razmnožavanjem bakterija napreduje u intraosealni proces. Intraosealni proces, u slučaju neliječenja ili neodgovaranja na terapiju, širi se subperiostalno, stvarajući subperiostalni apsces, što je za pacijenta najbolnija faza.

Ovaj simptom objašnjen je time da, kako se upalni proces širi, odiže periost od kosti koji je bogat nervnim vlaknima koja se razvlače i na taj način izazivaju jaku bol. S obzirom na to da periost nema značajnu debljinu, upalni proces ga perforira, čime je omogućeno širenje u meka tkiva u kojima se upala razvija pod kliničkom slikom celulitisa, apscesa ili flegmone.

U trenutku kad se upalni proces proširi u meka tkiva, bolovi se donekle smanje. Ako upalni proces perforira sluznicu, nastaju intraoralne fistule, a ako perforira kožu lica i vrata, nastaju ekstraoralne fistule kroz koje se drenira sadržaj apscesa. Pacijenti često navode da se bolovi tada značajno smanje. Smjer širenja upale ovisi o blizini koštane stijenke i njenoj debljini.

Apsces mozga

Lokalizacija upalnog procesa u mekom tkivu i kasniji putevi širenja određeni su anatomskom pozicijom mišića i fascija glave i vrata.

Treba napomenuti da svako širenje infekcije može imati neželjene i letalne komplikacije kao što su: tromboza kavernoznog sinusa, bakterijski meningitis, apsces mozga, medijastinitis, odontogeni sinusitis, tromboza interne jugularne vene, erozija karotidne arterije, osteomijelitis i druge letalne komplikacije.

Kada oteknuće ometa protok zraka

Tri glavna faktora koja se moraju uzeti u obzir pri određivanju težine odontogene upale su anatomski položaj, brzina napredovanja i zahvaćenost dišnih puteva. Infekcije koje imaju visok stupanja ozbiljnosti su one u kojima oteknuće direktno opstruira ili ometa protok zraka u dišnim putevima ili prijeti vitalnim strukturama.

Nakon razgovora s bolesnikom i uzete anamneze, terapeut može procijeniti stepen progresije uspoređujući navode bolesnika o progresiji rasta oteknuća i jačine boli s trenutnim znacima i simptomima koji se manifestiraju na pacijentu. Treba obratiti pažnju na stupanj otvaranja usta (trizmus) i eventualnu kompromitaciju dišnih puteva.

U trenutku kad se upalni proces proširi u meka tkiva, bolovi se donekle smanjeni.