Ukinite Olimpijske igre

JULIA IOFFE, američka novinarka ruskih korijena specijalizirana za pitanja nacionalne sigurnosti i vanjske politike, u svojem članku pod naslovom “Ukinite Olimpijske igre” objavljenom u američkom kulturno-političkom časopisu “The Atlantic” objašnjava zašto misli da su Olimpijske igre suštinski nepotrebne.
“Jesu li Olimpijske igre uopće korisne?
Svake dvije godine iskreno se pitam koja je svrha Olimpijskih igara i zašto ih i dalje gajimo kao tradiciju. Za sportaše predstavljaju vrhunac karijera, pa možda i ispunjenje životnih ambicija. Međutim, što je s nama ostalima? Koja je poanta? Osim privremenog bljeska raskošnog spektakla, malo je dobrih stvari koje se mogu spominjati u pozitivnom kontekstu Olimpijskih igara koje realno pogoršavaju ljudsku prirodu.
Svaki put kada dođe u grad, Olimpijada nas podsjeća koliko je čovječji život i dignitet zapravo minoran. U pripremi Ljetnih igara u Pekingu oko milijun i pol duša prisilno je izgubilo svoje domove zbog gradnji potrebne infrastrukture. Jedna je studija čak potvrdila kako je diljem svijeta u posljednjih 20 godina dva milijuna ljudi bilo prisiljeno na selidbe kako bi olakšali izgradnju olimpijskih struktura. U Vancouveru je izgradnja raznih kompleksa uzrokovala beskućništvo. Osim smrti, u Sočiju su tisuće ljudi raseljeni diljem države. Zbog čega? Zbog nekoliko stadiona i staza koje će se jednokratno koristiti.
Rijetko je Olimpijada profitabilna investicija za domaćina. Proračuni često iskaču iz financijskih okvira i još češće bivaju uzrokom dugoročnih dugova. Soči je ogledan primjer. Umjesto da domaćinstvo preuzme grad s hladnijom klimom i povoljnijim zimskim uvjetima, samo za umjetni snijeg u gradu koji svojim suptropskim temperaturama odudara od ostatka hladne Rusije utrošeno je nekoliko milijuna. Novac se bjesomučno troši na prolazne i naposljetku beskorisne objekte koji zbog skupoće održivosti nose akademski naziv ‘bijeli slonovi’.
Ogromne svote novca za plaćanje Olimpijade dolaze iz džepova poreznih obveznika koji bi radije financirali segmente koji su neophodni za kvalitetniji život. Naprimjer, za vrijeme Igara u Sydneyju lokalna vlada zabilježila je pad u zdravstvenim i obrazovnim proračunima. U Rusiji je, pak, trošak bio na leđima banaka dok se gospodarstvo borilo s recesijom.
Toliko hvaljeni olimpijski duh zatrovan je političkim primjesama. Pozivajući se na citat čuvenog sportskog novinara i fotografa Davida Goldblatta, poručit ću kako je Olimpijada oduvijek bila mjesto na kojem se može trgovati političkim kapitalom.
Erin Elizabeth Redihan u svojoj knjizi ‘Olimpijske igre i Hladni rat’ napisala je kako je Josef Staljin na početku Hladnog rata na Olimpijadu gledao kao na način međunarodnog priznavanja i legitimnosti. Olimpijske igre u Pekingu 2008. i Sočiju 2014. godine poslužile su za identičnu svrhu: Kina i Rusija htjele su se prezentirati svijetu kao nove geopolitičke i gospodarske snage. Olimpijske igre su licemjerna pozornica za zemlje koje su željne iskazivanja superiornosti. Potiču rasipnu potrošnju i svjetskim vođama pružaju prigodu da se isprse svojim ugledom.
Dakle, čime su Olimpijske igre zaslužile toliko glorificiranja? Tko ih zapravo treba? Hoćemo li se i dalje pretvarati da nam je drago što gledamo curling i dizanje utega dok u sjeni bujaju mito i korupcija? Trebamo li zbilja hokejaške utakmice da bi zasjenile ratove? Naravno, ne trebamo!”