Stručnjak objasnio kako je policija propucala dvoje djece kod granice s BiH

DVA metka koja su jučer ispalili hrvatski policajci završili su u licima 12-godišnje djece.

Epilog je to incidenta koji se dogodio u srijedu kasno navečer kod Donjeg Srba. Policija tvrdi da se krijumčar ljudi, koji je upravljao bijelim kombijem austrijskih registracijskih oznaka, oglušio na policijske zapovijedi i, kako tvrde u policiji, nakon probijanja barikade krenuo kombijem prema policajki koja ga je pokušavala zaustaviti.

Neposredno nakon toga je, po verziji priče koju je dala zadarska policija, otvorena vatra u smjeru kombija, pri čemu je dvoje djece teško ozlijeđeno. Krijumčar je potom zaustavio kombi na udaljenosti od oko 100 metara od policajaca te pješke pobjegao u šumu, a policija ga nije uspjela uhvatiti i za njim se i dalje traga.

Ključna pitanja

Iz svega navedenog nameće se nekoliko ključnih pitanja: zašto je policijska akcija zaustavljanja kombija bila tako neuspješna? Krijumčar je pobjegao, a dvoje djece su teško ranjeni policijskim hicima – nijedna razumna osoba neće reći da je to uspješno izvedena policijska akcija. Nadalje, kako je moguće da naoružani policajci nisu uspjeli uhvatiti krijumčara ljudi koji im je pobjegao na udaljenosti od samo 100 metara? I treće – nije li bilo razumno pretpostaviti da se u kombiju koji je probio nekoliko policijskih blokada na području na kojem šverceri ljudi često pokušavaju ilegalno prebaciti migrante preko granice ipak nalaze migranti, pa shodno tome nije pametno pucati po tom kombiju?

No najvažnije pitanje je sljedeće: jesu li policajci otvorili vatru u trenutku kad je kombi jurio prema policajki ili nakon što je prošao policijsku blokadu?

“Odgovor na to pitanje će dati istraživanje i balističko vještačenje. Uzet će se i izjave policajaca te informacije iz obrade jednog dijela kriminalističkog istraživanja, a u sklopu analize postupanja radi donošenja odluke o opravdanosti upotrebe vatrenog oružja. Naime, svaka upotreba bilo kojeg sredstva prisile se analizira poslije događaja, a takve analize nam služe u daljnjem radu kako bi se poboljšala naša efikasnost”, rekao je Indexu Elis Žodan, glasnogovornik policije.

Kako bismo rasvijetlili ključna pitanja koja se nameću u slučaju nesretnog ranjavanja dvoje djece koje je počinila hrvatska policija, popričali smo sa Željkom Cvrtilom, stručnjakom za sigurnost i bivšim načelnikom kriminalističke policije.

“To je škakljiva i vrlo rubna situacija. Upotrebu vatrenog oružja definira članak 91. zakona o policijskim poslovima i ovlastima, a on je u trenucima kad policajci u sekundama moraju odlučivati hoće li zapucati ili ne – nejasan. Tamo, naime, stoje četiri razloga zbog kojih policijski službenik smije upotrijebiti vatreno oružje. Policija je jučer pravdala upotrebu vatrenog oružja željom da se spriječi ranjavanje ili usmrćivanje policijskog službenika. Policija smije upotrijebiti i vatreno oružje i kada pokušava spriječiti počinjenje kaznenog djela za kojeg je predviđena kazna od 10 ili više godina zatvora, odnosno ako počinitelji bježe nakon počinjenja takvog kaznenog djela. I tu sad imate hrpu problema”, govori nam Cvrtila.

Je li policija mogla izbjeći napad bez pucanja?

“Ako govorimo o nužnoj obrani, onda govorimo o načinu da se odbije neposredni napad koji trenutno ugrožava život policijskog službenika ili druge osobe. Je li ovo bila takva situacija? Jesu li policajci, u krajnju ruku, mogli izbjeći taj napad na način da se maknu s ceste? Ako gledamo članak 94. spomenutog zakona, onda je jasno da nisu smjeli upotrijebiti vatreno oružje ako su znali da su u kombiju migranti. Ponavljam, to je jedna vrlo rubna situacija, vidjet ćemo što će reći Državno odvjetništvo”, rekao nam je Cvrtila, dodavši kako su se nekad za blokade prometnica koristile tzv. “ježevi” koji se razvuku po cesti, nakon čega na vozilu popucaju gume i ono jednostavno mora stati.

Kako je naoružanoj policiji pobjegao krijumčar udaljen 100 metara od njih?

Cvrtilu smo potom pitali kako je moguće da naoružani policajci nisu uspjeli uhvatiti čovjeka koji je izašao iz kombija na 100-tinjak metara od njih i pješke se uputio u šumu?

“Tu se vjerojatno radi o konfiguraciji terena. Dakle imate skupinu policajaca, od kojih je dio njih sigurno ostao provjeriti što je s kombijem, a dio njih se uputio u potragu. No to je šumski teren, radilo se o noći i mogućnosti sakrivanja su velike. Problem je i činjenica da je granica s BiH vrlo blizu, a naši policijski službenici ne smiju samo tako prelaziti granicu. Kad to sve uzmete u obzir, zapravo je razumljivo da ga nisu uspjeli uhvatiti u tom trenutku”, pojašnjava nam Cvrtila.

Zašto policija nije razumno pretpostavila da se u kombiju nalaze nedužni ljudi?

Našeg sugovornika smo pitali i kako je moguće da policajci prije pucanja nisu razumno pretpostavili da se u kombiju nalaze migranti, a naročito u svjetlu činjenice da je krijumčar ljudi tim kombijem, i to na području na kojem migranti ionako ilegalno prelaze granicu, već probio nekoliko policijskih blokada?

“Prilikom korištenja vatrenog oružja policajci ne smiju ugroziti život drugih ljudi, osim ako je upotreba vatrenog oružja jedino sredstvo za otklanjanje opasnosti. U ovom konkretnom slučaju, očito je negdje bila informacija o tome da će on (krijumčar ljudi, op. a.) negdje proći. Dakle patrola je vjerojatno čekala u zasjedi i vidjela da je kombi probio taj prvi blokadni punkt. Kad se to dogodi, onda vi javljate radio vezom da se par kilometara dalje postavi nova blokada, ali pitanje je jesu li prenijeli sve informacije svojim kolegama. Možda je prenesena samo informacija o tome da juri bijeli kombi i uputa da ga se pokuša zaustaviti. No, ako je radio vezom javljeno da se u kombiju nalaze ljudi, bojim se da bi to moglo biti jako loše za policajca koji je otvorio vatru”, rekao nam je Cvrtila, koji dodaje kako policajcima koji su pucali treba pružiti psihološku pomoć, s obzirom na svijest o tome da su odgovorni za teško ranjavanje dvoje 12-godišnje djece.

Cvrtila za kraj kaže da je odgovornost u konačnici na državi, neovisno o tome je li upotreba oružja bila opravdana ili ne.

“Nisu ti policajci tamo bili privatno, nego ih je država poslala i ona bi trebala snositi sve eventualne troškove i sudskih postupaka, ako ih bude. Ako je propusta bilo, država je kriva jer nije dobro obučila policajca”, zaključuje Cvrtila.