STOP GOVORU MRŽNJE Kako je Gloria Lujanović razotkrila sarajevsko licemjerje

“Jel ima neko da ovoj ustaškoj kurvetini žvalje razvali“, pita se korisnik ili korisnica Twitter naloga pod nazivom Smjehuljak. Ovo je samo jedna u nizu ogavnih prijetnji koje su u zadnjih godinu dana upućene novinarki portala Dnevnik.ba Gloriji Lujanović.

Uslijed frustracije koju izaziva nemogućnost suočavanja s činjenicama, široka sarajevska javnost, sada je to jasno, redovito pribjegava pozivu na linč i nasilje, širi govor mržnje i u maniru okorjelog obiteljskog nasilnika poručuje: sam/a je to tražio/la.

Već više od godinu dana traju prijetnje i pritisci na novinarku portala Dnevnik.ba Gloriu Lujanović, jednu od najboljih istraživačkih novinarki u BiH. Kolegica Lujanović bavi se ponajviše istraživanjem ratnih zločina nad Hrvatima u BiH i generalno ratnim stradanjima hrvatskoga naroda. Isto tako, često piše i analize koje se tiču hrvatsko-bošnjačkih političkih odnosa.I upravo tu je izvorište svih pritisaka i upućenih joj prijetnji.

Naime, bošnjačka javnost je uvjerena da tzv. Armija RBiH tijekom rata nije počinila nikakve ratne zločine, da su se Hrvati i Srbi „pobunili“ protiv Bosne i Hercegovine, odnosno onog dijela BiH koji je tijekom rata kontrolira bošnjačka vojska (pod imenom Armija RBiH) te da su stoga i stradanja Hrvata i Srba u ratu opravdana. Iz toga proizlazi i da su Bošnjaci tobože jedine žrtve rata.

Takvo uvjerenje svakodnevno potpiruju svi bošnjački politički dužnosnici kao i bošnjački (sarajevski) mediji. Tako je nebrojeno puta do sada predsjednik SDA i bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović govorio (lagao) o „dvostrukoj agresiji na BiH“, o tomu kako je ARBiH sprječavala zločine, a ako se neki zločin i dogodio to je bio „incident“, o tomu kako ARBiH nije uništila niti jednu katoličku ili pravoslavnu bogomolju, zapalila niti jednu hrvatsku ili srpsku kuću…

Prema tom narativu Hrvati su sami sebe protjerali s područja koje je tijekom rata kontrolirala ARBiH i za njihovo stradanje odgovorni su Franjo Tuđman i Gojko Šušak, a ne Bošnjaci i „sveti ratnici“ s Bliskog istoka, preteče onih koje danas poznajemo kao teroriste ISIL-a,

„Grijeh“ kolegice Lujanović leži u tomu što je u posljednjih nekoliko godina sustavno razobličavala takav narativ i otkrivala činjenice vezane za događaje iz ratnih godina, posebno na prostoru Središnje Bosne.

Kako su činjenice u konačnici otporne na dnevno-političke manipulacije, njeno pisanje je počelo prouzročivati frustraciju kod onih koji vjeruju u bezgrešnost i moralnu nadmoć bošnjačkog nacionalnog korpusa, a slijedom čega i u bezgrešnost Armije RBiH.

Zbog nemogućnosti prihvaćanja činjenica koje kolegica Lujanović iznosi u svojim tekstovima, pojedinci pribjegavaju otvorenim pozivima na linč i nasilje. Najčešće se takav govor mržnje širi putem društvenih mreža, no nije rijetkost da se takav jezik koristi i u medijima. Dovoljno je kazati da je besprizorni huškač Emir Suljagić redoviti gost na N1 i drugim bošnjačkim medijima kao i da ima kolumnu u Oslobođenju.

Iako otvoreni govor mržnje možda širi samo skupina frustriranih i nebitnih pojedinaca, koji su u suštini marginalci, pa bi se možda čak moglo govoriti i o tomu da od „muhe ne treba praviti slona“, problem nastaje kad nitko, ali baš nitko, unutar bošnjačke javnosti ne reagira na takve pojave. Takva šutnja nam onda govori i da se cijela ta javnost zapravo slaže s takvim govorom mržnje koji „srećom“ širi netko drugi.

Tako se stvara atmosfera u kojoj je prihvatljivo da se pribjegava nasilju u obračunu s neistomišljenicima. Iako za sada sve ostaje na riječima, postoji više nego dovoljno razloga za zabrinutost da bi se s riječi moglo prijeći i na djela. Posebno jer nitko i ne očekuje da će policija uraditi nešto po ovom pitanju.

U međuvremenu pozivamo nevladin sektor i međunarodne organizacije da stanu u zaštitu kolegice Lujanović. No, ne očekujemo da će se to dogoditi. Da je kojim slučajem situacija obratna, da neki Hrvati prijete nekim novinarima koji pišu o stradanju Bošnjaka u proteklome rati, sigurni smo da bi se digla kuka i motika da se zaštiti napadnuti novinar, koji bi uskoro dobio i neku nagradu za svoje pisanje.

Ovako možemo poručiti javnostima da će kolegica Lujanović kao i cijela redakcija portala Dnevnik.ba nastaviti odgovorno raditi svoj posao i iznositi činjenice sviđale se one nekomu ili ne, bez obzira na sve prijetnje.

Dnevnik.ba