Slabovidnosti kod djece u BiH sve prisutnija, glavni problem mobitel i računalo

Slabovidnost, ambliopija, poznatija kao i “lijeno oko”, postaje ozbiljan zdravstveni problem kod djece u našoj zemlji. Na to upozoravaju oftalmolozi, koji se, kako kažu, iz godine u godinu susreću sa sve većim brojem mališana kod kojih se otkrije ovaj poremećaj u razvoju vida.

Za slabovidnost liječnici kažu kako i nije bolest, nego prekid funkcije na razini vidnog korteksa koji se češće javlja samo na jednom oku. Najčešći je zdravstveni problem kod djece u BiH, ali je dokazano i da je vodeći uzrok monokularne sljepoće u dobi od 20. do 70. godine života, piše Faktor.

Prema riječima prof. dr. sc. Jasmine Alajbegović-Halimić, specijaliste oftalmologa-oftalmopedijatra, s problemom slabovidnosti kod djece danas se suočavaju i puno bogatije zemlje od naše, a u BiH je ona svake godine sve prisutnija i zbog toga što BiH nema strateškog preventivnog programa za ambliopiju.

Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju napravila iskorak uvođenjem registra ambliopije na državnoj razini, odnosno zakonsku obvezu pregleda vida kod djece između treće i četvrte godine života. To je uvedeno zato što službena medicina smatra da se prvi sistematski pregled očiju kod djeteta mora napraviti prije njegovog polaska u školu. Mi smo nažalost, naviknuli odvesti dijete na pregled kičme, kukova i tabana, a oči ostavljamo za vrijeme kada dijete treba poći u školu.

Generalno gledajući, to je za mnogu djecu kasno – naglašava Alajbegović-Halimić. Liječenje slabovidnosti može biti uspješno jedino ako se, kako navode oftalmolozi, počne prije sedme godine jer se do tada razvija vidni put u srednjem živčanom sustavu oka. 

Slabovidnost je teško shvatiti. Često dolaze roditelji s pitanjem: “Je li oko uredu?” Da, oko može biti zdravo, a da dijete na njega ne vidi. To je samo jedan oblik ovog stanja, poznat kao funkcionalna ambliopija. Ako nema strabizma ili dioptrije, jako ju je teško prepoznati. Uzroci su razni, od genetike, prijevremenog poroda, boravka djeteta u inkubatoru…

Drugi oblik je kada na oku postoji organska promjena. To može biti od dječije katarakte, glaukoma, bolesti vidnog živca i očnog dna. Njih je lakše roditelju objasniti. Zbog svoje česte podmuklosti, slabovidnost se, kaže Alajbegović-Halimić, nerijetko zna otkriti tek kada dijete pođe u školu. 

Često djeca tijekom igre u školi, kada rukom zatvore jedno oko, primijete da na drugo ne vide, pa o tome obavijeste učitelja, a on roditelje. Upravo zbog toga vrlo je važno već s navršenom godinom dijete dovesti na preventivni oftalmološki sistematski pregled, zbog izolacije nekih bolesti koje se mogu tretirati samo u tom uzrastu, kao što je dječija katarakta koju je važno operirati do maksimalno navršenih 12 mjeseci života.

Drugi pregled trebalo bi obaviti između treće i četvrte godine života, a zadnji u predškolskoj dobi pred polazak u školu. Ambliopija se većinom liječi nošenjem flastera, kojima se zatvara zdravo oko, nošenjem naočala, a u nekim slučajevima predlaže se laserska korekcija dioptrije. 

Nisam pobornik tog tretmana prije nego što osoba navrši 18 godina života. Laserska korekcija dioptrije može se uraditi kod djece, ali samo u iznimnim slučajevima, kada se, primjerice, kod djeteta na jednom oku otkrije dioptrija minus 15 ili plus 16. No, to ne znači da će, nakon operacije, dijete vidjeti na oko. To se naziva tzv. “ambliogeni” – neobjašnjivi faktor. Medicina još nije utvrdila je li to stvar središnjeg živčanog sustava ili nerazvijenosti centara u mozgu.

U Projektu slabovidnosti provedenom na području Sarajevske županije, u kojem je sudjelovalo oko 6.500 djece, njih 350 odmah je, kaže sugovornica, upućeno na Kliniku za očne bolesti KCUS-a, gdje je, nakon obavljenih pregleda, kod 157 mališana utvrđena potreba nošenja naočala i liječenja. 

To je podatak iz Sarajeva, gdje vam je na svakom mjestu dostupna oftalmološka zdravstvena zaštita. Rezultati koji su u sličnim projektima dobiveni u manjim bh. mjestima, katastrofalni su. Navest ću primjer iz Olova, gradića za kojeg možemo reći da je u blizini Sarajeva, ali gdje imate 16-godišnjake kod kojih nije prepoznata slabovidnost i s vidom manjim od 10 posto. Nitko u obitelji to nije primijetio. Što u tom uzrastu možete napraviti!? Nažalost, vrlo malo – ističe Alajbegović-Halimić. Alajbegović-Halimić osvrnula se i na način života današnje djece koja rano počinju koristiti računalo, tablet, mobitel, ispred kojih onda, zbog nedostatka kontrole roditelja, provode sate.

Ambliopiju pogoršavaju današnji načini života djece koja vrlo rano sjedaju za računalo ili televizor i svakodnevno ih koriste bez mjere. Dok sjedi za računalom, dijete koje ima slabovidno jedno oko opterećuje ono drugo koje je zdravo, a rezultat toga je glavobolja i produbljivanje već postojećeg narušenog problema s vidom.

Naravno, ne može se dijete u 21. stoljeću odmaknuti od računala, ali se može kontrolirati vrijeme koje se provodi ispred ekrana, tako što ćete mu odrediti pola ili sat vremena za tu aktivnost. Dok je za računalom, flasterom mu treba zatvoriti zdravo oko, kako bi vježbalo “lijeno oko”. Dijete koje ima tri ili četiri godine, uopće ne trebalo biti za računalom jer ono mentalno nije doraslo tome, što se može okarakterizirati i kao zlouporaba njegovog nerazvijenog mozga.

U Norveškoj su po tom pitanju odlučili uvesti sjajnu stvar, a to je da će djeci do desete godine života zabraniti korištenje mobitela i računala. To znači da je prepoznat ozbiljan problem kojeg mogu izazvati ovi uređaji kod te populacije, ne samo s vidom, nego i u njihovom ponašanju – zaključila je Alajbegović-Halimić.