Nesalomljivi umjetnik iz Livna u mislima već organizira 10. žensku likovnu koloniju

Iz sela Bile kod Livna donosimo priču o samoukom kiparu, slikaru, pjesniku Branku Ivankoviću Miti. Cijelu obiteljsku kuću pretvorio je u galeriju, uspješno je organizirao devet međunarodnih ženskih likovnih kolonija tradicijskih umjetnosti jedinstvenih u Europi. Njegov nesalomljiv duh i volju za životom nije slomilo ni to što je ostao bez obiju potkoljenica, čeka proteze kako bi, kako je kazao, ponovno stao na noge i nastavio tamo gdje je, silom prilika, stao. S Mitom i kolonijama drugujemo već godinama, a kada smo u rujnu prošle godine ispratili 9., ni slutili nismo da će njihov organizator i domaćin ostati i bez druge potkoljenice. Sagledavši uzroke svoje bolesti (dijabetes), gotovo se narugao životu pretačući ga u stihove. “Odem baki, majci, jeo, pio, nisam smio. Odem kumi, odem priji, jeo pio, nisam smio… Odem u bolnicu na pregled, doktor kaže jeo, pio, nisi smio, sladak si bio”, čita svoje stihove Mito. Njegova desna ruka Unatoč svemu, nije klonuo duhom. Ako ne mogu noge, mogu um i ruke. Olovkom hvata i na papir prenosi misli, olakšava dušu, priprema knjigu. Pomaže mu supruga Jakica. U 41 godini braka prošli su puno toga. – Iza svakog njegova projekta što stojim i podržavam ga te mislim kako sam njegova desna ruka u svemu što život donese – priča nam Jakica tražeći Miti sljedeću pjesmu koju nam je želio pročitati. Pred njim dvije-tri bilježnice. U jednu Jakica prepisuje njegove stihove, ljepši joj je rukopis, da se onaj tko bude pripremao zbirku može lakše snaći. Tijekom naših ranijih susreta često je znala reći da Mitu nije lako pratiti, da živi ne 100, nego 200 na sat. – I stvarno joj velika hvala jer ja sam ipak umjetnik i teško je s umjetnicima živjeti. Oni su u svom svijetu, a ja mislim da sam u svačijem svijetu – govori uz smijeh Mito te pročita “Plava oka dva”, stihove koje je posvetio svojoj životnoj suputnici. Jakica je njegova najjača logistika prilikom kolonija. Kuha, čisti, sprema, dočekuje, ugošćuje, svakoj umjetnici udijeli toplu riječ i osmijeh dobrodošlice, a o njima kao domaćinima dovoljno govori to što je veliki broj umjetnica više puta sudjelovao na likovnoj koloniji. Mito je cijelu kuću pretvorio u hram posvećen umjetnosti. Najuspješnije djelo U kiparstvu dominira sakralna tematika, a najuspješnije djelo je raspelo od jednog komada drva. Ivankovići već pripremaju jubilarnu, 10. žensku koloniju tradicijskih umjetnosti. – Popravio se, ojačao, sad terapija ide nabolje. Napravit ćemo i tu 10. – govori Jakica, a Mito dodaje u hipu smišljenu rimu: “Pun snage, pun elana, čekajte me u devetom mjesecu nedjelju dana!”. – Eto, on vam je rekao, a ja samo podržavam ovo njegovo jer to mu daje snagu – uz osmjeh će Jakica.•

www.vecernji.ba

Federalna.ba

Željka Mihaljević