Lice i naličje grada Livna: Sve je isto samo Tita nema!

Predratne, elitne zgrade, godinama su ruglo na obali Bistrice

Livno, kao jedan od najstarijih gradova u BiH, također ima svoje lice i naličje, koji su posebno došli do izražaja u poslijeratnom periodu. Zdrave tvornice, rudnici, poslovni centri i zgrade, te ustanove, koje su imalo asocirale na socijalizam, opljačkani su pa uništeni i prepušteni korovu, kako bi sjaj novopečenih tajkunskih zdanja, izniklih uz njih, ili na njima, bio još izrazitiji.

Čak je srušen i bijeli mramorni centralni trg s fontanama, kaskadama i cvijećem, a postavljen depresivni, tamno sivi, granitni pločnik. Fasade zgrada okrenute trgu, koliko – toliko su obojene, no fasade istih zgrada okrenute prema koritu, najčešće mutne i smećem zatrpane Bistrice,  ruglo su grada i slika i prilika aktualne vlasti.

Najveća sramota grada Livna su zgrade nekadašnjeg Ribnjaka i predratnog Komiteta u kojem se do rata odlučivalo o svim pitanjima socijalističkog Livna i sreza, pa onda to sve zalijevalo u restoranu Ribnjaka skupim pićima, uz ribu, dobru mezu i poslovne ručkove i večere za socijalističke glavešine, od kojih su mnogi, u danom trenutku, samo promijenili dres i „zgradu komiteta“, te stoluju i nakon Tita i socijalizma.

A umjesto u Ribnjaku bez ribe i zaraslom u korov, časte se u novotajkunskim ugostiteljskim zdanjima, čije su gazde, uglavnom, i same promijenile dres i „komitet“, da bi im sada „kapitalistički“ vlastodršci uzvratili trošenjem državnih i narodnih para u njihovim restoranima, uglavnom s pogledom na Bistricu prepunu smeća, pa i golemih elektro kalema!

Sve je isto, samo Tita nema!

Tekst i foto: Ale Kamber, Livno