KOLUMNA: Livno je posebno, toliko sreće, tuge, neizvjesnosti u jednom dahu

Prošle nedjelje, u 8 sati predvečer, u Livnu se dogodila prelijepa stvar. Navijači, mještani Livna mogli su svog Livnjaka Zlatka Dalića i hrvatske nogometaše bodriti u centru grada na velikom platnu s vrhunskim ozvučenjem. “Kockice” su se slijevale sa svih strana na trg našeg grada i u jednoj vatrenoj atmosferi proživljavali dramu koju su priredili naši “Vatreni” u svom ogledu sa čvrstim Dancima. Bilo je tu i “staroga i mladoga” kako se veli u žargonu, veselja, neizvjesnosti, pokoje psovke na suca i sve ono što pripada navijačkom folkloru. Roditelji sa svojom djecom, ljudi svih livanjskih sela i grada, na prelijepom livanjskom trgu. Roditelji se živciraju, djeca trče i igraju se na fontani, mladost se zabavlja, pjeva i svi na jednom mjestu.

Mogli su tako mještani našeg mladog gradića, bar na 2 i pol sata zaboraviti na surovu svakodnevnicu i uživati u jednoj nogometnoj fešti.

Trg je bio pun, sa zadržavanjem daha pratile su se majstorije Modrića, Rakitića, Rebića, Mandžukića i drugih heroja hrvatske pobjede u Rusiji.

Modrić je ukrao loptu negdje na našoj polovini, preciznim dodavanjem u super priliku izbacio otkriće ovog Mundijala, Antu Rebića, koji znalački zaobilazi Kaspera Schmeichela, sina velikog Petra Schmeichela, svi su na nogama, skače se od sreće, međutim Rebića ruši danski stoper u svom očajničkom pokušaju da ga spriječi u postizanju pogotka i jedanaesterac je za Hrvatsku. Svi su na nogama, neki ne mogu gledati, 117. minuta je. Luka šutira ali vratar brani. Cijelo Livno, okupljeno na trgu ispred VIDEO ZIDA je u šoku. Neki psuju, neki spominju Zdravka Mamića, a neki su na rubu suza.

Utakmica je završena, neodlučeno, slijede kazneni udarci, penali, jedanaesterci, kako god ih volite zvati. Na vrata staje Daniel Subašić, HEROJ Hrvatske, brani tri penala.

Ostao je još jedan izvođač, Ivan Rakitić, govorim sam sebi, “Zavolit ću Barcu ako zabije”(naravno da nisam zavolio Barcu, Hala Madrid y nada mas), ljudi oko mene ne mogu gledati, neki navijači su sigurni da neće promašiti, već su zapalili baklje, već se slavi, ali ne slave svi, neki iščekuju udarac. Ivan Rakitić kao da šutira na treningu, pun samopouzdanja, šalje Kaspera Schmeichla u jednu stranu a loptu u drugu stranu. GOTOVO JE! Hrvatska može slaviti. Hrvatska je u četvrtfinalu.

Zašto pišem ovaj tekst? Ne pišem ga zato što je Hrvatska pobijedila, premda mi je neizmjerno drago, pišem ga zato što je poslije utakmice na trgu bila takva vrhunska atmosfera. Navijači iz svih kafića i domova, slili su se na trg, zajedno slaviti pobjedu Hrvata, kao toliko puta do sada. Dečko koji je radio na ozvučenju, odmah pušta navijačke pjesme, ljudi su na stolovima, pleše i mlado i staro. Svi su ZAJEDNO!

I onda muk, glazba je utišana, na ekranu se pojavio naš, Zlatko Dalić, na kojeg je Livno tako ponosno, svi šute i slušaju, upijaju svaku njegovu riječ dok mu novinar postavlja pitanja. Završio je Zlatko, slavlje se nastavlja, ponovno odjekuju Zaprešić Boys i ostali, pjeva se, pleše, slavi, luduje. Livno je u deliriju.

Sve što je bilo potrebno je veliko platno u centru, dobro ozvučenje i dobra ekipa, a u Livnu je najbolja. S veseljem i nestrpljenjem iščekujem sljedeću utakmicu, pa da se ponovno svi okupimo na trgu, gledamo, navijamo i bodrimo Zlatka i “Vatrene” te da slavimo nakon što uđu u polufinale, a vjerujem da, uz malo sreće i hoće. Da ponovno dođe i staro i mlado, da ponovno, netko spomene sucu najmilije, da mala djeca budu mokra od protrčavanja kroz fontanu, da “kockice” preplave naš trg kralja Tomislava, da se pjeva, da se slavi i tako dugo u noć!

 

Livno je posebno, na ovaj ili onaj način!

A.D.