Kako bi danas izgledali izbori da je BIH organizirana prema volji demokratske većine?

Demokratska većina u BIH, dva od tri njena naroda + većina BH građana + većina protjeranih i iseljenih, žele da se BIH formira kao federalna unija nacionalnih republika.

Takva BIH ne bi morala više imati tronacionalnu nefunkcionalnu vlast na državnoj razini. Vlast bi se formirala kao i u svakoj normalnoj državi. Na programskim načelima. Demokratska većina države, građanska većina upravljala bi državnom vladom.

Demokratska većina svake republike upravljala bi republičkom vladom.

Broj Vlada – 4. Tri republičke. Jedna državna. Ušteda na administrativnom aparatu ogromna. Državni domovi naroda bi se ukinuli. Ne bi bilo potrebe za njima. Ušteda drama. Sve drama.

Predsjednik države izgubio bi važnost koju danas. Ili bi ostala simbolička trojica neko vrijeme dok se društvo demokratizira. Potom bi se birao jedan predsjednik. Netko tko ima značajan broj glasova, no i raspršenost glasova.

Vlada, državna, birala bi se tako da osim natpolovične većine,  mora imati po jednu koalicijsku partnericu, parlamentarnu stranku u svakoj od republika.

Usred riješenog nacionalnog pitanja u sva tri naroda došlo bi do masovne pluralizacije odnosa.

Danas bi tako Komšić vodio rat za socijaldemokraciju protiv Bakira, umjesto što se zadao da pobjedi Čovića. Bošnjačkim glasovima.

Danas bi Čović unutar hrvatske federalne jedinice imao tri ozbiljna protukandidata a HDZ bi imao minimalno tri ozbiljne stranke konkurentice. Kod Hrvata bi se razvila prvi put ljeva, liberalna politička scena.

Kod Srba bi bilo isto. Dodik bi, nakon prestanka prijetnji Srpskoj izgubio moć. Dobio bi moderne ozbiljne lijeve protukandidate. Ovako mu je najozbiljniji protukandidat – četnik.

Sve ovo zapravo i nije tako daleka vizija BIH. Jako je realna.

No zbo sanka pustog o građanskoj BIH , unitarnoj, ovakva, jeftina i jednostavna BIH. BIH koja je ujedno i građanska i tronacionalna, ne može se dogoditi.

Iako Sarajevo napada Mostar i BanjaLuku te vođe hrvatskog i srpskog naroda želi predstaviti kao zadnje kriminalce, upravo je Saraj retorika najodgovornija što BIH danas nije demokratsko društvo.

I ne samo što BIH nije demokratsko društvo nego nužno ide svome kraju. Apatija birača na ovim izborima, birača koji čekaju u kilometarskim redovima za radne dozvole dok s čuđenjem promatraju izborne plakate, plutokracije koja ih poziva da ju se još jednom zaokruži, slika je umiruće BIH. Društva koje je postalo tolerantno na svoj besmisao postojanja. Tolerantno na činjenicu da je svaka borba za promjenu sistema uzaludna.

Da su Saraj političari bili malo mudriji, da su umjesto dociranja slali poruke pomirenja, da su doista pronašli jezik kompromisa, a kompromis je upravo ovo – građanska vlada BIH  – tri federalne jedinice – danas bi građani BIH bili vlasnici EU putovnica i stanovnici EU.

A povratak i suživot u BIH bili bi kudikamo jači.

Upravo je uporno držanje Bošnjaka u strahu od drugih i trećih, emotivna ucjena kojom nad njima vladaju njihove stranke najviše naštetila Bošnjacima

Ili možda nije?

Možda je njima super i dobro? Možda super žive?

Ako im je dobro, onda ništa. Zaboravite ovaj tekst. Onda je ovo potpuno promašen tekst.

Poskok.info