Hrvati masovno dolaze u šoping u Hercegovinu, a Hercegovci idu u Lidl u Imotski i Metković

– Nije ti više, prijatelju, to ni blizu što je nekad bilo, ali da se ne isplati, ne bi valjda svijet dolazio – kaže Petar Burazin iz Ciste. Neki ga je posao s prijateljem odveo s druge strane granice i, veli, više iz navike je stao na povratku i nešto kupio. – Uglavnom sitnice za kuću. Žena naredila – reći će Petar dok jednom rukom ubacuje dvije vrećice u prtljažnik, a u drugoj drži račun i pogledom prelazi stavku po stavku. Bio je četvrtak, tri dana prije Uskrsa.

Na parkiralištu dućana u Prisiki, prvoga nakon što prođete granični prijelaz s BiH na Kamenskom, parkirano možda nekih desetak vozila, od čega je dvije trećine onih sa splitskim i makarskim registracijskim oznakama. – Radni je dan, jutro. Puno više je ljudi vikendom, kada ovi naši što dolje žive “izlaze”. Do neki dan je bilo i snijega na Kupresu i Blidinju, pa su nam skijaši dolazili u povratku opskrbiti se – kazuje nam Ladislava Baković, poslovotkinja u spomenutoj trgovini. Da u dobroj mjeri žive od prekograničnog šopinga, svjedoči i velika obavijest o načinu povratka PDV-a i valutama koje primaju. Nude uglavnom hranu, a Ladislava barata cijenama poput kakvog hodajućeg kalkulatora, javlja Slobodna Dalmacija.

– Ako me pitate što najviše ide, e to vam je “Linolada”. Kod nas je 7,95 maraka i ne možemo je pripraviti koliko se traži. Ljudi masovno kupuju i one velike “Kraševe” napolitanke od 840 grama. One vam dođu nekih 5,25 KM. Traži se dosta i pivo, s tim da Dalmatinci iz nekog razloga najviše kupuju “Karlovačko” u gajbi. Ona je, kada se preračuna, ovdje nekih 80 kuna, a dolje 110 – sipa iz rukava mlada poslovotkinja. Oni meso ne prodaju, a da se može prenijeti preko granice, kupovalo bi se više od ičega. – Nije vam samo cijena u pitanju, nego i kvaliteta. Ono što nama nude po našim šoping-centrima i ovdje kakvo meso možete naći po mesnicama, to vam je neusporedivo – objašnjava Petar iz Ciste.

– Do rata mi jesmo živjeli od Dalmatinaca. Sada, nažalost, od putovnica – jada se mesar Mate Matić. Do prije desetak godina imao je dvije mesnice u Livnu. Kada je došao “Konzum” i ostala sila lanaca, odlučio se pomaknuti bliže granici. Sada dućan ima u Gornjoj Prisiki, točno na križanju putova za Livno i Tomislavgrad, dok jedan od dva stara tek povremeno otvori. Kupci mu dolaze kao na traci, pa smo, da progovorimo koju, morali pričekati dok sve ne usluži. – Došlo vam je dotle da se ljudi, što zbog rigoroznih kontrola, što zbog straha od kazni, ne usude kupiti ni kilo-dvije kada idu djeci u Solin i Kaštela, ili im oni dolaze ovdje. Meni, tko šta god mislio, to nije normalno. Kila teleće šnicle kod mene je preračunato 80 kuna, a preko je nema ispod 100-110. Ili janjetina: u mene 60, tamo 75 kuna. Neka se ljudima dopusti barem da kupe koliko im treba za ručak. Drugo su šverceri i neka njih slobodno ganjaju – predlaže mesar Mate.

 

Za sve je puno lakša stvar s gorivom. Natanka se koliko treba i nitko vas neće pitati na granici. Međutim, od 1. ožujka cijene svih derivata u BiH otišle su gore, i to po istom principu kao prije nekoliko godina u Hrvatskoj. Treba nekako financirati autoceste. – I dizel i benzin poskupili su po 20 feninga. Sada je jedino pitanje hoće li trgovci raditi na svoju štetu. Mi smo spustili za pet feninga i 95-icu i eurodizel prodajemo po 2,11 KM – referira nam Ivan Ivančić, poslovođa jedne od privatnih crpki. – Donedavno je razlika između nas i Hrvatske bila dvije kune po litri. Sada je to kunu i nešto. Evo bio sad čovjek iz Splita i računa da je na rezervoar od 36 litara uštedio nekih 50 kuna. S druge strane, imate slučaj da je plin sada jeftinije kupovati u Hrvatskoj: tamo je 4,40, kod nas 4,44 kune – priskače u pomoć njegov djelatnik Ivan Ćirko. Na crpku, ali i trgovine svih vrsta, sve se manje ide po – cigarete. I tu je BiH nabila trošarine. Na kutiji “Marlbora” razlika je tri kune. Osim toga, pukla je priča da su u BiH mahom prodaje onaj mađarski, što ovisnicima o dimu ne sjeda dobro. Ali zato će prilično uštedjeti oni koji motaju. Pakiranje motanog, hrvatskog duhana “Zlatni dukat”, s urednom markicom – znači, ne na crno – je 18 KM. Usporedbe radi, isto takvo u Hrvatskoj je 112 kuna. Problem može biti u tome što se legalno prenosi tek 200 grama, dok je to kod cigareta šteka po glavi čovjeka. Ipak, ako ćete uz hranu tražiti stavku uštede u kućnom budžetu zbog koje se isplati poći u šoping u Hercegovinu, to su vam lijekovi.

Prema riječima ljekarnice Danijele Đivić, u njihovu ispostavu u šoping-centru nadomak Tomislavgrada, kupci iz Hrvatske dolaze mahom zbog OTC-a. Za laike, to su lijekovi koji se uzimaju bez recepata. – Ako baš moram izdvojiti jedan lijek koji se najviše traži, to je Cardiopirin. Uzima se za cirkulaciju i kad nas je kutija 3,5 maraka. Isto tako, dobro idu Lekadol, Aspirin, Cafetin, Supradin, Plivadon… I da, svi nas pitaju za stare toplomjere sa živom, jer valjda ne vjeruju u ove elektroničke. On se više ne može kupiti u Hrvatskoj, a kod nas je 6,5 maraka. Da ga i duplo poskupimo, svi bi ga opet uzimali – kaže ljubazna farmaceutkinja. Iako ona to demantira, javna je tajna da se u hercegovačkim apotekama mogu kupiti lijekovi za koje je u Hrvatskoj potreban recept liječnika.

– Kada mi je dijete bolesno, lakše mi se zaletiti preko granice i uzeti, primjerice, antibiotike ili sirup nego kod nas čekati u ambulanti. Platiš i uredno dobiješ. Carinici, da vam i nađu takvo što, neće praviti probleme kada kažete da je dijete u pitanju – kazao nam je Metkovac koji živi u pograničnoj zoni što se formalno prostire po pet kilometara sa svake strane granice. Kupujući već godinama, otkrio je da cijene u Hercegovini padaju što se ide dublje preko granice. Tako ako želi kupiti tenisice, pravac – Mostar. – Izbor je puno veći nego uz granicu ili u Čapljini. Patike, poznatiji brendovi, cijenom se ne razlikuju puno nego u Hrvatskoj, ali je kvaka u povratu poreza. Važno je da je račun veći od 101 marke i nakon što ovjerite račun na granici, idući put isti taj dućan vrati vam 17 posto. Rok je tri mjeseca – jasna je kalkulacija našeg sugovornika. Zato će već ubrzo opet u Gabelu i dalje, isto kao što će Vrgorčani u Ljubuški, Imoćani u Grude i Posušje, a Splićani i Sinjani preko Kamenskog.

I dok državljani Hrvatske zapravo nikada nisu izgubili naviku šopinga u BiH, tako su zadnjih godina Hercegovci i ostali preko granice otkrili – “Lidl”.
Otiđite li u Imotski ili Metković vidjeti ćete veliki broj ljudi iz Hercegovine. Kupuju najviše strane i robne marke raznih prehrambenih potrepština, kao i sir, koji je sada u Lidlovim trgovinama općenito jeftiniji nego u Hercegovini, a pogotovo kada su akcije.