Godišnjica mučeničke smrti franjevca Fra Lovre Karaule

Danas se obilježavaju 143 godine od mučeničke smrti franjevca po kojemu naša škola nosi ime. Fra Lovro Karaula rođen je u Žiroviću 23. 12. 1800. godine. U franjevački red stupio je 1816. godine. Studirao je filozofiju i bogoslovlje u Vácu, u Mađarskoj, a zatim vršio razne pastoralne dužnosti u Bosni. Bio je kapelan u Ivanjskoj i Ljubunčiću (1825. – 1828.), župnik u livanjskoj župi Vidoši (1832. – 1840.), gvardijan u Fojnici (od 1840.), župnik u Čukliću (od 1854.), predsjednik pa gvardijan samostana na Gorici u Livnu (od 1858. odn. 1860.), župnik u Ljubunčiću (od 1864.). Bio je i tajnik biskupa Miletića (1828. – 1831.), kustos (1851. – 1854.), izaslanik Provincije u Carigradu (1843. – 1846.) i pohoditelj Provincije u ime vrhovne uprave Reda (1857.). Zbog svojih zasluga imenovan je počasnim provincijalom. Veliki dio njegova rada i djelovanja odnosi se na gradnju crkava, župnih kuća, samostana i škola. Bio je inicijator gradnje crkvi u Vidošima, na Gorici u Livnu, Čukliću i Ljubunčiću. Kao kustos Provincije (1851. – 1854.) poticao je i druge na gradnju, pa se u te tri godine izgradilo devet crkava. Od francuskoga konzula Wietta, Karaula je isposlovao pomoć za škole u visini od 5000 franaka i 8000 franaka pomoći za gradnju crkava. Najzaslužniji je za osnivanje škole u Fojnici.
Godine 1875. austrijskom caru Franji Josipu I. sastavio je spomenicu na latinskom jeziku u kojoj je iznio teškoće s kojima se kršćani u livanjskom kraju suočavaju. Ta je poslanica bila odaslana tajno, ali to nije i ostala te je izazvala veliko negodovanje.
Na Ilindan 1875. fra Lovro je otišao održati misu na groblju Vašarovine. Vraćao se popodne na konju moleći krunicu. Pod Žirovićem su ga dočeklai i napali: Nurija Dizdar, Avdibeg Čorbadžić i njegov sin. Oborili su ga s konja i udavili. Pastiri skriveni u grmlju (jedan je od njih, Juro Ištuk, bio sasvim blizu) posvjedočili su to i obavijestili franjevce u Livnu. Gvardijan fra Anđeo Ćurić zatražio je odmah od kotarskih vlasti istragu. Sabotirajući istu i navodeći izmišljeni uzrok smrti, turske vlasti su na kraju odbile dolazak okružnoga liječnika iz Travnika kojega su pozvali franjevci te je pokojnik nakon četiri dana čekanja pokopan na samostanskom groblju na Gorici. Kasnije mu je tijelo bilo preneseno u crkvu.
Istraga iza pokopa vođena je jednako bez volje da se utvrdi istina. Naknadno je vicekonzul Josip Dragomanović rekao franjevcima da je austrijski generalni konzul s pouzdane strane saznao da je sama turska vlada u Sarajevu naručila to ubojstvo!