Evo na što misli Karamatić kad kaže da se Herceg Bosna reaktivira po međunarodnom pravu?

Bilo je prilično teško slušati i gledati Zorana Mikulića u emisiji FTV-a koja se ironično zove “pošteno”. Budući da voditeljica jest činila sve kako da nepošteno odradi emisiju do kraja. Uskačući u ključnim dijelovima emisije kako bi prikrila tamne faze SDP-a

Recimo običaj te stranke da svake godine daje počast Rasimu Deliću. Običaj FTV-a da svake godine Rasimu Deliću u čast, objavljuje emisije nije komentirala. Iako je dio tog sistema.

Opet tužno je bilo slušati Mikulićevo oduzimanje kategoričkog imperativa Karamatiću. On Zoran Mikulić, koristio se salonskim napadima, kao da je usred birtije, nastojeći denuncirati Karamatića, “Ti si Čovićev čovjek, ti radiš što ti on kaže, ti govoriš što on ne smije”. Tako je sebi SDP dao za pravo sve podrediti Čoviću, napadati na ljudski integritet. Nije li fašizam tvrditi da nitko u ovoj zemlji od Hrvata nema svoj vlastiti intelekt, osim naravno sarajevskih halal prvaka?

A koliki je pravni i politički intelekt u Mikulića najbolje govori podatak, kako isti tvrdi da se Izborni zakon , koji je donesen na državnoj razini ne može promjeniti jer nije u skladu s Ustavom FBIH. Iako je Mikulić navodno školovona, i navodno je svoj čovjek, on ponavlja upravo ono što mu je stranka i kazala.

Dok Karamatić itekako retorikom odskače od HDZ-a. Pa čak najavljuje i poteze koje će HSS učiniti ako ihHDZ odbije učiniti.

Zadržimo se još malo na Mikuliću. Čovjek tvrdi da su samo Domovi naroda u BIH tijela koja su reprezent legitimiteta naroda, dok Predsjedništvo nije. Namjerno preskače činjenicu da je u Ustavu navedeno kako je Predsjednički veto usko vezan uz Dom naroda onog naroda koji je Predsjednika postavio.

Prema tome nema nikakva smisla tvrditi da je Predsjednik države netko kog u FBIH biraju svi građani.

Zamislimo da su oba Predsjednika iz FBIH izabrana od strane Bošnjaka. Kao što je to bilo već dva mandata. Kako Komšić u tom slučaju poteže predsjednički veto? Kojem domu se obraća prema Ustavu? Prema Ustavu hrvatskom domu naroda. I što doživi u tom trenutku? Doživi da ga taj dom izbaci na cestu. Prema tome jasno je da je hrvatski član predsjedništva ili pak bošnjački, bilo koji građanin FBIH, bilo koje nacije, izabran iz reda ili bošnjačkog ili hrvatskog naroda, i da svoj legitimitet potvrđuje u Domu naroda. U klubu naroda koji ga je izabrao. Sejdić i Finci kroz takvo tumačenje Ustava, koje je jedino ispravno, praktički nisu problem. Jer kada se kaže “jedan Hrvat ili jedan Bošnjak” u Predsjedništvu ne govori se o etničkoj pripadnosti. Nego o reprezentu hrvatske odnosno bošnjačke političje volje. U RS-u se ne bira Srbin za člana Predsjedništva. Bira se predstavnik RS-a. Može biti bilo koje nacije. Ista je stvar sa FBIH. Biraju se dva člana. Jedan mora biti dominantno izabran među Hrvatima, drugi među Bošnjacima. Redovi naroda, koji se spominju u Ustavu nisu ništa drugo nego izborne jedinice. Hrvatska i bošnjačka izborna jedinica.

Nadalje, Mikulić, je jako zlobno komentirao kako za HDZ postoje Hrvati prvog i Hrvati drugog reda, te da Hrvate izvan hrvatskih područja ne cijeni. Nitko kao SDP nije iskoristio i ponizio te Hrvate. Upravo je Mikulićev SDP koristio činjenicu da ti Hrvati žive kao malobrojniji na većinskim bošnjačkim područjima te je u njihovo ime, bošnjačkim glasovima, dotičnima postavljao predstavnike u Dom naroda koje ti Hrvati nisu birali. Preko takvih glasova i gazeći po pravu tih Hrvata, koje je smatrao Hrvatima za nametanje SDP-a je isti taj SDP imenovao dva puta neustavne Vlade. Nitko nije toliko Hrvate van većinskih hrvatskih područja i praktično koristio kao Hrvate drugog reda kao upravo Mikulićev SDP.

Sada se predlaže takav raspored popunjavanja Doma naroda koji će SDP-u oduzeti pravo manipulacije glaosvima tih Hrvata. Ne radi se tu , kako zločesti Mikulić tvrdi o želji HDZ-a da vječno vlada. Radi se o presudi ustavnog suda. Upravo će implementacijom te presude doći do pluralizma kod Hrvata, pa čak i mogućeg jačanja SDP-a u većinskim hrvatskim krajevima. Pod uvjetom da intelektualci uđu u SDP.A Mikulići postanu prošlost.

Jer ako je ovo budućnost SDP-a kad su im hrvatski kadrovi u pitanju, jadna je ta, i tužna je ta socdemokracija u BIH.

Valja napomenuti i kako je Duška Jurišić, iako jako dobro zna da je Nerkez Arifhodžić, famozni hrvatski diplomat iz Italije, u ranijim mandatima služio u Turskoj i Tunisu kao Bošnjak, pokušala tu vrstu majorizacije opravdati kao pravo Hrvata islamske vjere da se zove kako želi. Iako je Nerkez, na suđenju sa Poskokom, priznao na sudu da se nacionalno ne izjašnjava kao Hrvat. Nikada istraga nije pokrenuta. Niti protiv njega, niti protiv Komšića. Duškin zadat zato i jest da vodi tu emisiju. Da prekrije mane većinskog nacionalizma.

Poput recimo činjenice da su 2010 u vlast uveli stranku koja je u uredima držala biste Ante Pavelića. Dok danas iz grada Mustafe Busuladžića drugima drže moralne govore o ustašizaciji društva.

Vratimo se na tezu Marija Karamatića o reaktiviranju HercegBosne.

Prema međunarodnom pravu, međunarodni ugovor prestaje kada jedna od strana potpisnica ugovora prestaje poštovati potpisana prava i obveze.

U ovoj priči, bošnjački lideri odbijaju provesti odluku Ustavnog suda i FBIH, koja je međunarodnopravni konstrukt, vratiti u ustavni okvir. Potpuno je legalistički potez onda u tom slučaju, da se druga strana obrati međunarodnom sudu za međunarodne ugovore, koji je zapravo u Beču, i pošalje apelaciju da se jedna strana iz ugovora više ne pridržava međunarodnog ugovora. U tom slučaju, međunarodna je praksa, da se nakon kršenja međunarodnog ugovora, ugovorne strane razilaze, i vraćaju na točku potpisa ugovora.

Tko je potpisao ugovor o stvaranju FBIH? Potpisali su ga vođa HercegBosne Krešimir Zubak i ALija Izetbegović, vođa teritorija koji je Šerif Patković, današnji savjetnik Bakira Izetbegovića, nazvao džihadom.

Iztbegović u tom trneutku nije predsjednik BIH. Sam Kljujić je potvrdio da je nasilnom smjenom njega i srpskog člana predsjedništva, te islamizacijom Armije BIH prestao legalitet Predsjedništva.

Ugovorne strane su strane koje predstavljaju Zubak. I strana koju predstavlja Alija.

Dakle u slučaju odbijanja Sarajeva da ispoštuje Dayton i Washington, Karamatić smatra da nastupa točka kada se Hrvati imaju pravo obratiti međunarodnoj pravdi, da sustanar u FBIH odbija prihvatiti ravnopravnost potpisnica, i da želi majorizirati. Iako je core ugovora i u Washingtonu i Daytonu ravnopravnost naroda i konsocijacija.

Prema tome ne nastaje HercegBosna u tom trenutku, ili kako će se već zvati zato što je Hrvati žele proglasiti. Ona nastaje po slovu međunarodnog prava. Ako zemlju odvuku u duboku krizu kako su naumili, dokinu Domove naroda, obesmisle Vladu FBIH, FBIH sa svojim institucijama neće postojati.

Daleko bi bilo mudrije u tom trenutku da se BIH transformira u federalnu državu u kojoj bi kantoni i RS postali federalne jedinice, a vlada BIH postane prava vlada.

No teško je da u BIH ima mudrosti za to.

U BIH više nema niti malo mudrosti. BIH je najveći fiasko jednog međunarodnog pokusa. Sve da se danas dogovore i naprave funkcionalan sustav, BIH je društveno, politički, znanstveno, kulturno, ontološka propala država. Ne pišemo to s ponosom. Pišemo istinu. Voljeli bi da je uspješna. I da nam je na ponos svima.

Treba naglasiti još jednu važnu stvar. Ne mora se čekati međunarodni sud pravde, da donese odluku kako Sarajevo krši Dayton. Dovoljno je da Zubak povuče potpis s njega. U trenutku kada bude jasno da jedna ugovorna strana krši međunarodne obveze koje je preuzela.

Zato treba idućih mjeseci budno paziti na Zubaka. I ne dati mu da jede po sarajevskim restoranima.