Dnevno naprave i do 100 kruhova ispod sača, cijela obitelj od toga živi

Koliko god vremena prošlo, mirisi i okusi duboko urezani u sjećanje, ne prolaze. Godine prođu, vrijeme učini svoje, odraste se, promjeni mjesto i način života. 

Stare uspomene 

No, ponekad je i jedna stara uspomena dovoljna da sjećanja ožive. Brojni Duvnjaci u Tomislavgradu ili inozemstvu okus i miris djetinjstva i rodnog kraja nerijetko osjete u zalogaju ili šniti kruha ispod sača, koji već dugo nisu kušali. 

Prije nekoliko desetljeća gotovo svaka obitelj u duvanjskom kraju imala je vlastiti sač ispod kojega bi svakodnevno pekli kruh. Danas, kada je ova vrsta kruha tzv. specijalitet u odnosu na kruh koji se prodaje i jede, tek rijetki imaju i prave vlastiti kruh ispod sača. 

No, ipak, u mjestu Mokronoge, nedaleko od Tomislavgrada, postoji obitelj koja zajedničkim snagama dnevno ispod sača ispeče ponekad i više od stotinu kruhova. Obiteljsku tradiciju pretvorili su u zajednički posao, od čega danas živi cijela obitelj, piše ABCportal. 

“Stara kuća s mnoštvom materijala je izgorjela, otac je otišao u prijevremenu mirovinu, a za nas je posla bilo jako malo. Okolnosti su nas primorale na određeno rješenje koje smo, hvala Bogu, pronašli u ovom poslu. Pronašao ga je na prvom mjestu naš pokojni brat, sin, suprug i otac Jozo”, prisjećajući se početaka, priča za ABCportal Marijan Baković, Jozin brat, danas vlasnik obrta “Mara”. 

Jozo je imao ideju i viziju, pokrenuo je posao i promijenio obiteljsku situaciju. Nažalost, izgubio je život, no život nije izgubio njega. Kroz veliku i vrijednu obitelj, živi i danas. 

Njegovu želju obitelj svakodnevno ostvaruje, pa se tako miris kruha širi Mokronogama, a zadovoljstvo kvalitetom koju Jozina obitelj proizvede, i cijelom duvanjskom općinom.  
“Najbolji dio našeg posla je kada vidimo zadovoljstvo u očima ljudi dok jedu naš kruh. Nema novca koji to može platiti”, ponosno kaže Marijanov mlađi brat Ivan. 

“Ja to zadovoljstvo najviše osjetim kada mi ljudi koji su jeli naše pite, vrate tepsije pa kažu kako bolje pite u životu nisu pojeli”, dodaje majka Mara po kojoj je obrt i dobio ime. 

A kako i ne bi? Dvije vrste kruha, crni i bijeli, sve vrste pita i meso, peče se po staroj domaćoj recepturi. Upotrebljava se domaće brašno od žitarica koje uglavnom sami proizvedu dok se vatra lijeskom loži. 

Kruh, pite i meso peku se pod kupolom koja sačuva sve njihove sokove i okuse. 

“Ljeti, u sezoni, dnevno ispod sača, uz pite i meso, pečemo i više od stotinu kruhova, izvan sezone četrdesetak. Stalno surađujemo s nekoliko trgovačkih centara, svadbenih salona… Radimo i po narudžbama te vršimo dostavu”, kaže Marijan. 

Svatko ima svoj dio posla 

“Počeli smo u vlastitoj kući, a danas imamo poseban objekt i 34 sača. Svatko radi svoj dio posla, otac Bariša, brat Ivan i ja, između ostaloga, ložimo, pečemo i dostavljamo kruhove, dok majka i nevjeste rade tzv. potkuivanje i raskuivanje”, dodaje. 

Umora, napora i teških dana, kažu Bakovići, ima kao i u svakom poslu. No, njihova je prednost u zajedništvu, a motivacija u ostvarenju ideje i želje njihova pokojnog Joze, zbog čega će se, kažu, tradiciju truditi prenijeti i na vlastitu djecu, piše ABCportal.