​Smrt obavijena velom tajne: Prije 50 godina umro prvi čovjek koji je bio u svemiru

Ujutro 27. ožujka 1968. Jurij Gagarin pripremao se u moskovskom vojnom aerodromu Škalovski za rutinski trenažni let svojim Migom-15, prisjeća se njegov tadašnji kolega, također kosmonaut Vladimir Aksionov, prenosi Index.hr.

– Pošto je moje polijetanje bilo zakazano sat poslije, Jurij i ja smo bili na pregledu kod istih ljekara i slušali istu vremensku prognozu – rekao je Aksionov agenciji AFP.

Aksionovu, kojem su tada bile 34 godine i bio je Gagarinov vršnjak, let je, međutim, otkazan. U to vrijeme Gagarin i njegov kopilot Vladimir Serjožin više nisu odgovarali na radijske pozive.

Helikopteri su krenuli u potragu čim je dojavljeno da je 65 kilometara od aerodroma pronađena olupina aviona. Gagarinovo tijelo pronađeno je idući dan.

Sergej Kravčinski, danas 74-godišnjak, a tada mladi graditelj svemirskih brodova, sjeća se kada je čuo vijest.

– Čuli smo krik u hodniku: ”Momci, Gagarin je mrtav!” Bio je to šok, žene su plakale – rekao je.

Prvi put u povijesti SSSR-a proglašen je dan žalosti za osobu koja nije bila šef države.

Formirana je istražna komisija o Gagarinovoj nesreći, a njeni zaključci iznenadili su gotovo sve.

Prema tadašnjoj službenoj verziji, Gagarin i Serjožin nastradali su nakon naglog manevra na koji ih prisilila “promjena situacije u zraku” i uzrokovala pad letjelice.

– Izvještaj komisije ima 29 svezaka i ništa od toga nije objavljeno. To je potaknulo kolege i stručnjake na vlastite nezavisne istrage – kaže povijesničar sovjetskog svemirskog programa Aleksandar Gluško.

U to vrijeme kružile su najluđe glasine o smrti prvog čovjeka u svemiru: ubili su ga po naredbi kremaljske vrhuške ljubomorne na njegovu popularnost, letio je pijan, oteli su ga vanzemaljci.

Godine 2011., povodom obilježavanja pola stoljeća od Gagarinovog leta u svemir, Kremlj je objavio da se famozna fraza o “promjeni situacije u zraku” zapravo odnosila na naglo izbjegavanje atmosferske sonde, ali su Gagarin i Serjožin pritom izgubili kontrolu nad avionom. Ali se i dodaje da je to “jedan od mogućih razloga”.

– Jedan od mogućih razloga? To ne znači ništa. Neki dokumenti iz tog doba jesu deklasificirani, ali među njima nije nijedan iz onih 29 svezaka istražne komisije – komentirao je Gluško.

On smatra da zagonetka oko Gagarinove smrti služi tome da se “sakriju promašaji i disfunkcionalnosti sovjetskog svemirskog sektora”, koji je tada bio simbol i uspjeha SSSR-a i cijele države.

– Moji su mi roditelji uvijek govorili da je Gagarin poginuo jer se napio – kaže Aleksander Volodko, policajac iz Novokuznjecka, koji je posjetio Muzej svemirskih osvajanja u Moskvi.

Rođen godinu poslije Gagarinove smrti, želio bi da se “konačno sazna istina”.

Postoji i još jedna verzija Gagarinove pogibije iza koje stoji kosmonaut Aleksej Leonov, ali je nije spominjao prije raspada SSSR-a 1991.

Leonov je bio član istražne komisije i tvrdi da je jedan Suhoj, koji nije trebao biti u blizini Gagarinova Miga-15, presjekao put njegovoj letjelici i mimoišao je za jedva 20 metara. Gagarin je uletio u vrtlog i nije se mogao spasiti.

– Vidio sam dokumente koji potvrđuju tu tezu – rekao je Leonov (83) prošle godine.

Komisija je to zataškala jer je željela zaštititi pilota Suhoja, koji je “dobro poznat”, a sada je “star i bolestan”.

– Nije tajna da je tada bilo nebrige i kršenja pravila letenja, ali sve dok se ne objave službeni dokumenti, to je i dalje samo jedna od hipoteza – komentirao je Gluško.

Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. u letjelici Vostok 1 s kosmodroma u Bajkonuru na jugu Kazahstana poletio u svemir. Nije bilo odbrojavanja u kasnijem američkom stilu, pa je Gagarin svoju spremnost trenutak prije lansiranja iskazao je slavnim usklikom “Idemo!”. Puls mu je bio 150.

Gagarin se u Zemljinoj orbiti nalazio na visini od 302 kilometra i putovao je brzinom od gotovo 29.000 kilometara na sat. Nakon pet od ukupno 108 minuta leta izgovorio je prvu rečenicu: “Vidim Zemlju, veličanstvena je”.

Na vijest o Gagarinovu sigurnu povratak na Zemlju u središnjoj Rusiji, gdje je simbolički dočekan s kruhom i mlijekom, stotine tisuća ljudi izašle su na ulice Moskve kada je objavljena vijest o njegovom trijumfu koji je potvrdio nespornu nadmoć SSSR-a u svemirskoj utrci koja je trajala još osam godina dok Amerikanci nisu došli na Mjesec.

Gagarin je i u današnjoj modernoj Rusiji besmrtni junak. Živi u brojnim spomenicima i u filmovima. Mnoge zgrade, lokacije, rodni mu grad, lansirna rampa u Bajkonuru i krater na Mjesecu nazvani su po njemu.